Ljudi kažu: „Djela, ne riječi.“ Pritom misleći na 'pusta' obećanja koja očekuju od nas da ih i ispunimo. Od malena nas to uče. Život nas tome, također, nauči. Koliko puta su nam roditelji nešto obećali samo da bi nas ušutkali? No, meni riječi vrijede više nego djela. Istina, želim da se sva obećanja pretvore u djela, no kada kažem „Riječi, ne djela.“, tada ne mislim na obećanja. „Mrtvi ljudi dobiju više cvijeća nego živi, jer je kajanje jače od zahvalnosti.“ – Anna Frank Kada smo ljuti, u naletu gnjeva, nije teško reći nekome ružne riječi. No, kada je vrijeme za iskrenu ispriku ili kada nekome treba reći 'volim te', žao mi je, nedostaješ mi, tada smo vrlo ranjivi i to je jedna od najtežih situacija u kojima se nađemo. Tada naše osjećaje drugima serviramo na pladnju, osjećamo se golima i malo je potrebno da nas netko rani, da povrijedi naš ego. Nije teško kupiti buket ruža, medvjedića, čokoladu, parfem, odjeću… No, to su samo stvari; stvari za koje me ne vežu nikakvi osjećaji ili sjećanja. Djela su neosobna. Njima se možemo distancirati i prikriti naše osjećaje. Djelima je najlakše pokušati kupiti nečiju ljubav, pažnju, prijateljstvo… Ali trenutka kada mi netko kaže 'nedostaješ mi'; toga ću se zauvijek sjećati. Taj trenutak ću više cijeniti nego kada mi netko kupi čokoladu. Razmislite o tome. Razmislite kada ste zadnji put bili zaista zahvalni što netko postoji i što je prisutan u vašem životu. Kako ćete im iskazati tu zahvalnost? Ili je kajanje ipak lakši put? -Lex
0 Comments
„Kažu da cvijeće umire zbog nedovoljno ljubavi. Ako je to istina, ja sam divlji cvijet koji je upravo preživio višegodišnju sušu, desetljeća bez kiše.“ – A. M. Uvijek sam znala tko sam ja, bar sam mislila da znam. Dakako, to moje 'ja' se mijenjalo i iznova bi se preporodilo, upravo poput Feniksa. Ljudi su bića koja se mogu vrlo lako oblikovati; poput gline se prilagođavamo novim situacijama. Tako sam se i ja prilagodila svim novim avanturama i nedaćama na koje sam naišla u ovom svom kratkome životu. Nazivala sam se usamljenim vukom, 'old soul', 'gypsy soul', i još uvijek ja to jesam, i dan danas. No, nisam SAMO to. Ono što me ljubav naučila, ona koju nikada prije nisam ovako intenzivno osjetila, jest da sam ja biće strasti, empatije, kreativnosti. Vjerujem da u životu moramo doživjeti sve emocije pa čak i one negativne da bi smo spoznali tko smo mi ustvari. U ovih godinu dana, naučila sam o sebi više nego što sam u proteklih 10 godina ikada znala. Pronašla sam vjeru, ne samo u Boga, već i u ljude, naučila sam voljeti svoje tijelo, svoj um, pronašla sam svoju strast u životu i svrhu i, ono najvažnije, pronašla sam ljubav i postala osoba koja voli. Ono što želim reći svime ovime jest, ne odustajte! Radite i napredujte, čak i onda kada mislite da nazadujete, upravo tada se odvija napredak. Budite strpljivi i ono što vam je potrebno (ne što želite) će vam doći u život. - Lex Majke!
Naše mame! One su tu da nam podare život, hrane i odijevaju. One su tu da nas uče što to znači biti čovjek, osoba, kći, sin, djevojka, žena ili muškarac. Uče nas vrijednostima ovoga života. Tu su da nas ušuškaju u krevet kada grmi, kada se noću probudimo znojni od noćne more. Tu su za nas kada padnemo s bicikla i ogrebemo koljeno. Tu su za nas kada nam je srce slomljeno i kada smo tužni. S nama su kada nas nešto tišti i kada smo radosni. One su nam oslonac, naša stijena. Stoga je ovaj odlomak posvećen njima, u pravo vrijeme za majčin dan. Ovaj odlomak je posvećen drugim vrstama majki. To su one koje nisu tu. Koje nisu bile s nama u teškim trenutcima, kada nas nisu zagrlile onda kada nam je to bilo potrebno, kada nisu bile s nama kada smo dobili peticu u školi. Posvećeno je onim majkama koje nisu došle svoju djecu gledati na školskoj priredbi i koje nisu svoju djecu uspjele naučiti što je to život i kakve izazove sa sobom nosi. I to je u redu. Zahvalna sam i takvim majkama. Jer, bez obzira što nisu bile prisutne, ipak se od njih nauči ponešto. Naučila sam da život nije uvijek fer, da ne mogu očekivati da mi sve ide od ruke i da me svi dočekuju sa raširenim rukama i ljubavlju. Naučila sam se izboriti za sebe i raditi za sebe. No, pritom nisam izgubila suosjećanje i ljubav prema drugima. Možda ste odrasli u obitelji punoj ljubavi, možda ste odrasli bez majke ili sa otuđenim majkama ili ste imali sreće i odrasli uz majku koja vas neizmjerno voli. Koja god sudbina vas je snašla, zapamtite da svi ljudi čine samo jedan fragment vašega života, čine vas snažnijim ljudima i oblikuju vas u ono što ćete kasnije postati. Na vama je da odlučite hoćete li im dopustiti da vas oblikuju u ljude pune mržnje ili ljude pune ljubavi. -Lex Večeri su najzanimljiviji dio u cijela 24 sata. Kada smo bili djeca tada su se čudovišta ispod našeg kreveta budila i nisu nam dala spavati. Sada, kada smo odrasli, shvatili smo da se ta čudovišta ne nalaze ispod našeg kreveta, već u našim glavama.
Veličanstvene su te kasno večernje misli. |
Večeri su najzanimljiviji dio u cijela 24 sata. Kada smo bili djeca tada su se čudovišta ispod našeg kreveta budila i nisu nam dala spavati. Sada, kada smo odrasli, shvatili smo da se ta čudovišta ne nalaze ispod našeg kreveta, već u našim glavama.
Veličanstvene su te kasno večernje misli. |