„Kažu da cvijeće umire zbog nedovoljno ljubavi. Ako je to istina, ja sam divlji cvijet koji je upravo preživio višegodišnju sušu, desetljeća bez kiše.“ – A. M. Uvijek sam znala tko sam ja, bar sam mislila da znam. Dakako, to moje 'ja' se mijenjalo i iznova bi se preporodilo, upravo poput Feniksa. Ljudi su bića koja se mogu vrlo lako oblikovati; poput gline se prilagođavamo novim situacijama. Tako sam se i ja prilagodila svim novim avanturama i nedaćama na koje sam naišla u ovom svom kratkome životu. Nazivala sam se usamljenim vukom, 'old soul', 'gypsy soul', i još uvijek ja to jesam, i dan danas. No, nisam SAMO to. Ono što me ljubav naučila, ona koju nikada prije nisam ovako intenzivno osjetila, jest da sam ja biće strasti, empatije, kreativnosti. Vjerujem da u životu moramo doživjeti sve emocije pa čak i one negativne da bi smo spoznali tko smo mi ustvari. U ovih godinu dana, naučila sam o sebi više nego što sam u proteklih 10 godina ikada znala. Pronašla sam vjeru, ne samo u Boga, već i u ljude, naučila sam voljeti svoje tijelo, svoj um, pronašla sam svoju strast u životu i svrhu i, ono najvažnije, pronašla sam ljubav i postala osoba koja voli. Ono što želim reći svime ovime jest, ne odustajte! Radite i napredujte, čak i onda kada mislite da nazadujete, upravo tada se odvija napredak. Budite strpljivi i ono što vam je potrebno (ne što želite) će vam doći u život. - Lex
0 Comments
Zamislite da umirete. Iz nekog nepoznatog razloga vaše vas tijelo izdaje. Vi niste spremni na to, niste spremni umrijeti. Svi vaši unutrašnji organi, prije nego što se u potpunosti ugase, nisu spremni predati se samo tako pa stoga počinju prekomjerno raditi kako bi vas održali na životu. Srce prvo reagira. Krene kucati takvom brzinom kao kada slučajno 'profulate' jednu stepenicu kada silazite ili kada osjećate nevjerojatan strah pa vam se srce ne da smiriti. Zatim vas oblije hladan znoj, udari vas vrućina u lice toliko da mislite kako vam se lice zapalilo, iznutra osjećate kao da gorite, a ruke i noge vam budu ledene kao da su odavno odamrle. Tada vam se vid pogorša, ne u smislu da slabije vidite na daljinu ili blizinu. Ne! Vidite sve oko sebe, no opet ne zapažate ništa. Ne možete koncentrirati pogled, ne možete se fokusirati ni na što. Zatim imate osjećaj kao da napuštate vlastito tijelo. Ne! To se ne događa, već vas vaše tijelo samo izdaje. Stoga se počnete malo 'ljuljuškati' da uvjerite sami sebe da ste to vi, da ste i dalje prisutni u svome tijelu. Ali, tada vam se krene vrtjeti u glavi i više ne osjećate noge. Spuštate pogled dolje i pitate se kako uopće stojite na nogama. Zatim vam cijelo tijelo krene trnuti. Ruke, dlanove, prste više ne osjećate, kao da ne pripadaju više vama. Savijate prste u nadi da će se nešto dogoditi, da će vam se vratiti osjećaj. Ali neće! I onda, u konačnici, cijelo vam se tijelo krene tresti. Ne možete prestati. Kao da vam netko prijeti pištoljem, pa se od straha tresete. Više nemate kontrolu nad vlastitim tijelom. Gotovo je! Kada prijetnja prođe, kada ste 'umrli', vraćate se ponovno u 'život'. Takav osjećaje vam izazivaju napadaji panike. Imajte razumijevanja za druge, iako je sve u glavi, od nje ne možete pobjeći. Suočite se sa vlastitim strahovima, pobijedite ih. Izađite iz te borbe jači. -Lex Jedan od, meni osobno, najboljih redatelja jest Tim Burton. Uvijek su me privlačili njegovi likovi, tamna slika i scena te taj neki morbidni osjećaj. Kada spomenete Amerikance, ja ih nekako povezujem sa entuzijazmom, pretjeranom optimističnosti i sretnim završetcima, bar što se tiče njihovih filmova i serija. No, Tim Burton je potpuna suprotnost. Glavni likovi nisu najčešće neki veseljci koji skakuću okolo i pjevaju vesele pjesme o cvijeću u kosi i pješčanoj plaži pod nogama. Dugo nisam mogla shvatiti što me to točno privlači njemu i njegovim filmovima. Tek nedavno sam shvatila što je to što on ima, a drugi redatelji nemaju. Danas mi, ja, današnje društvo, ne može noću zaspati jer im vlastiti mozak ne dopušta da zaborave kako su prije 3 dana mahnuli nekoj osobi koja nije mahala njima. Sramimo se načina na koji govorimo, našeg glasa, kako se smijemo. Prikrivamo pjegice, ne volimo svoj razmak između zubi, sramimo se nekih svojih 'čudnih' hobija, zanimacija i neobičnog smisla za humor. Smatramo da smo dosadni, da nam je cijeli život dosadan i ponekad se zapitamo zašto se ljudi uopće druže s nama. Imamo osjećaj kao da smo zapostavljeni i da smo zapravo sporedni likovi u vlastitu životu. No, u svijetu Tim Burtona upravo takvi likovi i postanu 'glavni' likovi. Sve to što smatramo vlastitim manama i nedostacima su zapravo stvari koje nas čine zanimljivima, posebnima i drugačijima. Svi njegovi likovi kao što su Jack Skellington, Bubimir, Edward Škaroruki, Sweeney Todd (naravno, nije ih sve on sam stvorio) su upravo zbog nekih svoje neobičnosti posebni. Bez njih ti filmovi ne bi bili tako zanimljivi. Zapravo, bez njih ne bi ni postojali ti filmovi, a ni ostali likovi u filmu. Ono što želim reći jest, ne sramite se svojih nedostataka jer vas to čini drugačijima od svih drugih. Bez vas život drugih ne bi bio isti. Pa čak i kada se osjećate kao da ste samo sporedni lik, sidekick u životu. Ipak ste vrlo vrijedni i dragocjeni drugima oko vas. -Lex Što god da ljudi čine, bilo to dobro ili loše, čine to s nekim ciljem. Učiš s ciljem da dobiješ dobru ocjenu, družiš se s prijateljima s ciljem da se ostvaruješ kao društveno biće, udijeliš riječ nekoj osobi da joj promijeniš raspoloženje. Upravo ovo zadnje je najvažnije. Riječi su vrlo moćna oružja. Mogu se koristiti u dobre ili loše svrhe. Ja bih, osobno, prva rekla da je kemijska vrlo moćna, pa čak moćnija i od bilo kakvog arsenala, oružja i eksplozivnih naprava, posebice ako se dobro iskoristi. Kao što sam i prije bila rekla, ponekad bih se osjećala potpuno slomljeno i onda bi me netko dodatno 'zgazio' dok sam bila u već krhkome stanju. I upravo zbog toga kroz što sam prošla, svjesna sam da ne želim da se drugi osjećaju tako kao što sam se i ja osjećala. Riječi ne koštaju ništa, ako možeš nekome udijeliti kompliment, a uistinu to misliš, zašto to ne bi ni učinio? Koliko god neke riječi zvučale poput klišeja, one mogu biti vrlo motivirajuće. Zažmirite, zamislite se, prisjetite se trenutaka kada su vam neke osobe rekle neke motivirajuće, inspirirajuće riječi, kada vas je netko podržavao i bodrio kada nitko drugi nije, pa čak i kada vam ta osoba nije ništa rekla, no znali ste da je tu uz vas. I tišina je vrlo snažna poruka. U današnjem društvu, kada vladaju zavist i ljubomora zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, nemojmo se još dodatno gaziti i uništavati. Podupirimo jedni druge. Jer kada možete prijeći prijeko ljubomore i poticati druge na uspjeh, unatoč svojim problemima, upravo je to snažna osoba kojoj se treba diviti. Upravo sam danas napunila 20 godina i čvrsto sam odlučila težiti danima provedenim u smijehu, iskrenim razgovorima i podupiranju i poticanju drugih. Jer nam zlobe i zlonamjernosti više ne treba u svijetu. 20 je godina prošlo, pa makar ih doživjela još samo 20, radujem se nezaboravnoj avanturi koju mi nudi ova 'turbulentna ulica' koju zovemo život. Širimo dobrotu! -Lex Jeste li se ikada osjećali toliko beznadno, jadno i utučeno? Je li vam samopouzdanje ikada bilo toliko nisko da ste imali samo snage za plakanje? I onda još k tome, kada se osjećate potpuno slomljeno netko vas još dodatno 'šutne dok ste na tlu'. Protekli mjesec dana ja sam se upravo tako osjećala. Jednostavno ništa nije išlo kako treba, niti jedan dan nisam imala snage za osmijeh, bar ne onaj bez suza. Ispiti, predavanja, moja nesposobnost da napravim bolji ručak od obične tjestenine, hod na daleke udaljenosti, prijatelji ili nedostatak istih, sve je to uzelo maha na mene i odrazilo se u mome ponašanju. Tih mjesec dana sam bila hodajući mrtvac; sva energija kao da je bila isisana iz mene. Eto što ti introvertiranost čini, a nema te količine sna koja biti pomogla vratiti se u normalu. Zatim je došao početak mjeseca. Mjesec ljubavi, kako ga mnogi zovu. I istina je, u ovih nekoliko dana uistinu i osjećam ljubav. Ostvarila mi se najveća želja. Konačno sam čula riječi koje sam oduvijek htjela čuti i ne, pritom ne mislim na riječi 'Volim te', već 'Čestitam. Stvarno se ponosim.' Pobijedila sam svoj najveći strah, strah od javnog govora te sam pritom, 'izvinite' na mojoj lažnoj skromnosti, ali sam 'rasturila'. Napisala sam vraški dobar tekst i uspjela sam, uz svu tu ogromnu tremu, nervozu i osjećaj blage panike, održati svoj govor. Nije bilo sretnije osobe od mene. I još uvijek me drži ta radost. Taj dan mi je urezan u pamćenje i poslužit će kao podsjetnik kad god se osjećam kao da ništa ne mogu i da nisam sposobna nešto učiniti, taj dan mi je dokaz da je moguće. Uz trud i rad, sve je moguće. Samo je potrebno maknuti se iz svoje sigurne zone. Bit će dana kada se osjećam pregaženo i potpuno sam spremna na njih, no ja neću, stoga nemojte ni vi, da vam takvi dani postanu redoviti glas u glavi koji vam govori da nešto ne možete. Ostanite uporni! -Lex 2016. je na posljednjem izdahu. Iskoristite taj trenutak. U ovoj godini svjedočili smo raznim grozotama, okrutnosti i bili okruženi smrti. No, među svim tim užasavajućim događajima, može se pronaći daleka svjetlost, dobrota u svijetu. Tako smo i svjedočili nježnosti i dobroti ljudi, zalaganju za prirodu, životinje, za toleranciju i ljubav prema drugima i onima koji, naizgled, nisu poput nas. No, ispod sve te šminke, odjeće, frizure, boje kože, očiju… svi smo ljudi. Ponašajmo se tako. Kada otkuca ponoć, dignimo svi čaše u zrak. Nazdravimo za 2017. Za godinu promjena. Male promjene vode ka velikima. Započnimo s odrazom u ogledalu, tj. sami sobom. Gandhi je rekao: „Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.“, radite na sebi, radite za sebe, kada ste vi sretni, sretni su i ljudi kojima ste okruženi. Budite čvrsti, ali blagi; ljubite i ne bojte se ljubavi; nemojte živjeti za materijalne stvari, iskoristite svaki otkucaj srca svog, jer kada srce prestane kucati, sa sobom nosite samo uspomene i sjećanja na vaš život. Na vama je da odlučite hoće li taj život biti vaš ili utjecaj drugih ljudi. Za kraj, za ispraćaj ove otrcane i istrošene godine, pogledajte jedan moj video uradak. Donosim vam najpoznatiji i najutjecajniji govor glumca koji je najpoznatiji po ulogama u nijemim filmovima: Charlie Chaplin: A Message for all of Humanity. *Na žalost, weebly mi ne dopušta postavljanje videozapisa, stoga vam ostavljam link.* Sretno u sljedećoj godini! -Lex www.facebook.com/100010977733689/videos/364853117223943/?l=2953482249620919147 Ljudi moji, prosinac je započeo, što znači da je neslužbeno krenulo polagano kićenje kuća, stanova, studentskih domova, slušanje božićnih pjesama (iako, budimo realni, to smo krenuli još krajem osmog mjeseca) i gledanje božićnih filmova. I tako sam ja, dok sam slušala pjesmu '12 Days of Christmas', nadošla na ideju '12 dana prijateljstva'. Budući da sam na faxu upoznala mnogo različitih osoba; sa svojim stavovima, maštovitim idejama, sa svojim hobijima i zanimacijama, - odlučila sam 12 osoba na neki način predstaviti u njihovom najboljem svjetlu. Želim ih 'uhvatiti' (fotografijom, naravno) u trenutku kada se osjećaju najbolje, najsigurnije, dok rade ono što vole. Uz tu fotografiju, također, želim staviti neki njihov citat, nešto po čemu oni žive ili čime se vode u životu. Mnogo je predrasuda danas u svijetu, potrebno je samo napraviti prvi korak i možete uvidjeti da su ljudi jedinstveni, neki pomalo ekscentrični, ali je to ono što ih čini posebnima. S projektom krećem 11. prosinca, bit će objavljeno na instagramu. 11. prosinca krećemo s 12 dana širenja pozitive. Ostanite u stanju pripravnosti u slučaju novih ideja i obavijesti. Pozdrav, Lex *EDIT* Na žalost, nastale su poneke poteškoće vezano uz tehnologiju, nadam se da ću uspjeti ponovno podići slike na blog, ako ne, bez obzira što je prošlo vrijeme, razmišljam da prijateljima posvetim posebnu stranicu na blogu. Sve novosti još javim. - Lex Pozdrav ljudi! Ako itko uopće i čita ovaj blog, mogao je primijetiti da nisam napisala ništa još od devetog mjeseca. Hvala vam što ste se toliko zabrinuli. *sarcasm* Kao što znate, matura je prošla, upisi na fax i predavanja su krenula. Da ne idem u detalje, najvažnije je ono da sam upisala što sam žarko htjela i da mi se sviđa. No, hajmo sada na razlog ovog mog iznenadnog javljanja. Sa svakim krajem i novim početkom dolaze strah, nelagoda i uzbuđenje. Kako ću preživjeti u novom okruženju, kako ću bez svojih prijatelja, hoću li uspjeti steći nove, a tek predavanja i ispiti… Toliko pitanja vam kruži glavom, a kako se svakim danom bližite tom trenutku; tom novom početku, nervoza u vašem trbuhu je sve jača. I to je posve normalno. To znači da širite svoju zonu udobnosti. Znači da ste spremni uhvatiti se u koštac s nepoznatim i uzbudljivim avanturama koje vas očekuju. Svi vam kažu da niste jedini koji prolaze kroz to i da se drugi jednako tako osjećaju. I ponekad se čini kao da to nije tako. No, vjerujte mi. Nikome nije lako. Bez obzira koliko netko bio samopouzdan, i taj netko osjeća nelagodu. No, to je i ujedno dobra stvar. Kada krenete na fax, više niste ona djeca od 15ak godina. Sada ste zreliji, nema međusobnog natjecanja tko će biti bolji ili imati bolji mobitel. Svi surađujete zajedno. Naravno, uvijek bude nesuglasica i onih koji si jednostavno ne odgovaraju, ali nikada u takvoj mjeri kako je bilo u srednjoj školi. Svi ste izabrali taj fax zbog nekog razloga, što znači da već imate neke sličnosti, nešto što vas povezuje. I to je ono što vam olakšava započinjanje razgovora. A sada ono još važnije od svega. Molim vas, dobro razmislite koji vas fakultet zanima. Razmislite čime se želite baviti, nemojte samo razmišljati o novcu. Jer, budimo realni, koji god fakultet izabrali, u ovoj našoj državi je jako teško naći posao. Od odvjetnika, trgovaca, novinara, ekonomista do profesora; teško je pronaći posao. Budite sigurni da želite 3, 4, 5 godina sjediti, učiti i slušati predavanja na fakultetu. Jer tada, bez obzira koliko nešto teško bilo, ako vas zanima, neće vam biti problem naučiti. Kao što je i Alan Watts rekao „Da novac nije problem, čime bi ste se najradije bavili? Kad jednom pronađete odgovor na to pitanje, onda to i učinite. Ako se bavite nečime što volite, uvijek će biti posla. Jer, ako radite nešto što volite, postat ćete 'stručnjak' za to i uvijek ćete uspjeti živjeti od toga.“ -Lex Introverti, ujedinimo se! Zasebno, svatko iz svoje kuće! *Disclaimer* - Autorica ovog članka je introvert. Ne nastoji introverte prikazati kao 'special snowflakes', niti ekstrovertiranost dočarati kao nešto negativno. Autorica govori iz svog višegodišnjeg iskustva. Uživajte u ostatku članka. Kako prepoznati introverte i ekstroverte? Mnogi nisu ni čuli za ove nazive, a oni koji jesu, na najjednostavniji način ih opisuju kao one 'glasne' i one 'tihe'. Glasni, komunikativni i društveni su ekstroverti, a tihi, povučeni i ne baš društveni su introverti. Tako ih ljudi najlakše opisuju. Evo jedna bitna razlika između te dvije skupine. Ekstroverti crpe energiju od društva, kroz priče, razgovor i čavrljanje. Introverti, s druge strane, su poput baterija; nakon druženja se moraju ponovno napuniti. Evo jedan primjer introverta u prirodnom stanju. Introvert može provesti jednu subotu na proslavi rođendanske zabave. Razgovarat će i plesati, a zatim će doći kući iscrpljen. Nedjelja je rezervirana za njih same. To je dan da se 'napune'. I može proći nekoliko dana prije nego li budu spremni za buduće društvene događaje. Kako prepoznati introverta? Ljudi ih najčešće klasificiraju među stidljive i povučene osobe. Iako su takve osobe u većini slučajeva introverti, u stvarnosti, introverti su zapravo rezervirani i osobe koje slušaju druge. Introverti često provode vrijeme u svojim 'mislima', zaokupljeni su svojim unutarnjim stanjem duha i mislima, pa se često čine odsutnima. 5 mitova o introvertima 1. Introverti su arogantni.
2. Introverti se ne vole družiti s ljudima.
3. Introverti su dosadni i nemaju prijatelja.
4. Introverti su depresivni.
5. Introverzija se može izliječiti.
Često teen filmovi prikazuju 'stidljive' cure koje su zaljubljene u popularnog dečka. Na kraju filma, cura osvoji zgodnog dečka, a njen karakter od introvertiranog prijeđe u ekstrovertirani. Čime nam u podsvijest nameću tu neku ideju da introverzija nije baš i poželjna. Poznati introverti.
Introverti se najčešće izražavaju kroz neki oblik umjetnosti, od pisanje, slikanja, plesa i glume do fotografiranja, pa evo neki umjetnici introverti. J.K. Rowling, Bob Dylan, Steven Spielberg, Emma Watson, Meryl Streep, Johnny Depp… Ono što sam ovim člankom htjela postići jest – možda se pronađete u ovim riječima. Iako se čini da su mnogi ekstroverti i da je potrebno da i vi budete takvi, to zapravo nije tako. Nije potrebno se mijenjati. Introverti su tu tako da bi ekstroverti imali s kime razgovarati (mislim na one duboke i značajne razgovore), da imaju nekoga tko će pažljivo, pa čak i satima, slušati. Ekstroverti su tu tako da bi introverti izlazili van, učinili nešto van njihove 'sigurne zone'. Postoje mnogi poput vas, pa čak i poznate osobe. Upoznajte sebe same, shvatite kako vaš um funkcionira. Kada vam sljedeći put netko kaže: „Samo si stidljiva, proći će to.“, da znate da to nije nešto što treba proći. To je dio vas i vaše osobnosti. To je vaš karakter. -Lex Zar je to moguće? Dva dana zaredom i novi post na blogu. Nikakva priviđanja, sve je istina. Uvijek sam vjerovala da, onima koji samo sjede i čekaju da im se nešto dobro dogodi u životu, da im se pruži neka dobra prilika, da takvima ta 'prilika' i ne dođe tako često ili dođe, ali ju oni ne uspiju prepoznati. Čvrsta sam zagovornica onoga: „Dobre stvari se događaju onima koji dignu dupe i krenu raditi.“ Često nam se dogodi da nam neki posao izmakne ili da bude izabran netko možda malo manje kvalificiran od nas. No, smatram da je to nešto normalno; nešto što nam je potrebno. Jer to nas treba tjerati da još više radimo na sebi, da se trudimo i usavršavamo. Tako se pripremamo za nešto bolje i veće. Naravno, ako ne odustanemo. Budimo realni, često kada nam nešto izmakne, budemo razočarani, mislimo zašto se to baš nama događa i mislimo da nismo dovoljno dobri. No baš tada, kada mislimo odustati, to nam je pokazatelj da trebamo ustrajati. Ne znate koliko često je na mom blogu bila 'suša' i kada sam mislila da nikoga ne zanima ono što imam za reći. I baš kada bih pomislila da jednostavno odustanem od svega, tada bi se pružila neka jedinstvena prilika i ja bih se mrdnula s mrtve točke. Važno je biti asertivan i vrijedan, nitko vam neće ponuditi nešto zbog dobrote. Nitko se neće sažaliti i dati vam nešto. Morate raditi za to. Morate se truditi. Želite li pisati blog? Odlično, sada samo morate širiti poznanstva, komunicirati, surađivati i slati mailove. Želite da drugi čuju za vas? Radite jako. Slijedite snove. Neka ti snovi postanu stvarnost. Koliko sam ja dugo sanjala da ću napisati jednog dana knjigu, više ni sama ne znam. No, ni ne mogu očekivati da ću u samo par mjeseci usavršiti svoje pisanje, imati inspiraciju i slobodnog vremena. Mali koraci su najvažniji. Umjesto knjige, zadovoljila sam se kratkim pričama. Malim koracima dolazim do težih zadataka. Jednog dana moja knjiga će biti napisana. Ako ste preživjeli ovaj post, ako ste još uvijek tu i nisam vas uspavala, svakako provjerite neke od mojih 'objavljenih' kratkih priča na Wattpadu: https://www.wattpad.com/user/princessboheme -Lex Neki dan su bile dodjele Video Music Awards (VMA). I kako to običava u svijetu poznatih i slavnih, svi su se potrudili izgledati što bolje; šminka, frizura, odjeća, sve je bilo na mjestu. Te dodjele nisu samo natjecanje glazbenika u tome tko će imati bolju pjesmu, spot, već i tko će bolje izgledati. Dodjeli je prisustvovala i Alicia Keys koja je već neko vrijeme priključena trendu #nomakeup. Tako da ni ovaj put nije bilo drugačije te se pojavila na dodjeli bez trunke šminke. I tu je nastao problem, barem u očima nesigurnih i ljubomornih ljudi. Na twitteru, raznim portalima i ostalim društvenim mrežama su počeli kružiti zlobni komentari na račun izgleda pjevačice. Bilo je pozitivnih, to svakako, no našli su se i oni negativni.
Neki su pisali da bi Alicia sljedeći put mogla staviti barem malo korektora, neki komentari su bili da bez šminke izgleda užasno ili da stavi barem malo maskare, popuni obrve i stavi neki ruž na usne. A tu su i neki koji smatraju kako je Alicia imala šminke, barem BB kremu na licu, jer je drugima neshvatljivo da se netko usudi pojaviti na tako važnim dodjelama bez šminke; neshvatljivo im je da neki jednostavno imaju zahvalnu kožu i lijepo lice. Kim Kardashian, također, svakodnevno prima uvrede na račun svog izgleda i komentare koji kažu da nosi previše šminke, da izgleda kao rugoba s toliko pudera i sl. Svi znamo i one komentare: „Eto zato na prvi spoj curu vodim na bazene.“ Našminkaj se i ljudi će naći načina da prigovore što nosiš šminku. Nemoj se šminkati i ljudi će ti opet prigovarati. Neki razlog će se pronaći. Neki vole šminku jer mogu prikriti neke svoje nedostatke, poput prištića ili crvenila na licu, neki stavljaju maskaru da ne izgledaju bolesno ili kao da nisu spavali godinama. Neki jednostavno vole nanositi šminku na lice i osjećaju da im pouzdanje raste nakon što se našminkaju. No, opet, neki se osjećaju najbolje bez trunke šminke. Ono što Alicia Keys radi i što želi drugima pokazati jest, ne to da ne smijete se šminkati, već da prihvatite svoju prirodnu ljepotu, da shvatite da ste lijepi i bez šminke. Da shvatite, kada se našminkate, da tako samo ističete svoje vrline, ono što već postoji. Također, ona nam pokazuje kako god izgledali, drugi će pričati. Koliko god se vi trudili ugoditi standardima drugih i koje nam mediji nameću, nikada im nećete moći udovoljiti. Dokle god se budete trudili ugoditi drugima, nikada nećete biti istinski sretni i zadovoljni. Samo ćete izgubiti sebe i svoje ja. Jedan citat kaže: „Imaš samo ovaj jedan život. Kako ga želiš provesti? Ispričavajući se? Žaleći? Pitajući se? Mrzeći sebe? Trčeći za ljudima koji te ne vide? Budi hrabar. Vjeruj u sebe. Čini ono zbog čega se osjećaš dobro. Riskiraj. Imaš ovaj jedan život. Učini sebe ponosnim.“ -Len Ljeta su postala opasna, posebice za tinejdžere. Jer to je doba kada većina školaraca ostaje kući i ne zna što bi sa sobom; doba kada provodimo puno vremena sami, sa svojim mislima. I tada to postaje opasno. Ljeti se dovodimo u napast da se izgladnjujemo, analiziramo kako se drugi odnose prema nama, kada više vremena provodimo na internetu gledajući slike zgodnih cura u bikiniju, kada proučavamo svoj odraz u ogledalu i kada nam se ne sviđa odraz koji gleda natrag prema nama. Živimo u doba kada je izgled sve. Dobro, ne baš sve. No, ponekad se čini kao da je tako. Kako nacrtati obrve, kako konturirati lice, vrat, nos, uskoro ćemo konturirati i stražnjice; kako nanijeti lažne trepavice, kako izgledati bolje na slikama… Sve to utječe na sliku o nama samima, često da toga nismo ni svjesni. Možemo sami sebi govoriti kako to ne utječe na nas, no u podsvijesti se nalazi taj mali glasić koji nam govori: „Nikada nećeš izgledati kao taj model sa naslovnice.“ No, zašto bi smo uopće i htjeli izgledati kao model s naslovnice? Zašto bih ja morala imati savršenu obrvu? Ja ne želim izgledati kao Gigi Hadid, ne želim biti nečija bijedna kopija. Ja želim biti ja. Ako biti ja znači imati razmak među zubima, strije i celulit na stražnjici, pa neka bude tako. Ljepota je puno više od toga kako izgledamo. Ljepota je samopouzdanje, iskreni smijeh, dobrota, talent, inteligencija, kreativnost… Kakav je to život, ako je jedini talent kojim imaš ponuditi svijetu samo površna ljepota? Osoba može imati lijep vanjski izgled, no ako ta osoba 'gazi druge, da bi se osjećala bolje i stavila sebe na superiorniji položaj', ta osoba nije nikako lijepa. Provedite više vremena gradeći sebe karakterno, kao osobe. Izgrađujte svoju osobnost. Što će vam netko u životu tko samo vidi vaš vanjski izgled. Kada ljepota prođe ili ta osoba vidi nekoga tko je njemu/njoj ljepši, hoće li se zadržati, hoće li ostati s vama? Izgradite se kao osoba i nikada nećete morati brinuti o tome. -Len „Ako je pronađeno, ne otvaraj!“
Ako je pronađeno, ne otvaraj. Hmm, crna, mala knjižica. Samo tako bačena iza kontejnera, a čini se veoma važna za vlasnika. Nigdje nema povratne adrese, nema ni broja telefona. Nije ni na koga naslovljena. Ništa loše se ne može dogoditi ako je otvorim, ako to činim s dobrom namjerom. I prije sam čitao sestrin dnevnik, pa se nikada ništa nije dogodilo. Polako mičem špagu omotanu oko korica knjižice i otvaram prvu stranu. Prazno. Hmm… okrećem drugu stranu. Ubiti! Zastanem na tren, udahnem ledeni studeni zrak, pokušam umiriti drhtanje ruku i kažem sam sebi: „Smiri se, Frank, to je samo neslana šala. Netko je to namjerno tu podmetnuo da ti pronađeš. Nije ništa ozbiljno.“ No, što ako je ozbiljno? Želiš li zaista biti odgovoran za nečiju smrt? Doduše, ne izravno. No, jednako je kriv i onaj koji drži ljestve. Natjeram se da otvorim opet knjižicu, odem na stranu gdje piše Ubiti i gledam ispod. Cijela stranica ispisana telefonskim brojevima. Neki su već prekriženi. Oh, Bože! Neki su već i mrtvi. Ajme, što da uradim?Zovi policiju. No, ja sam policija. Dobro, tek prva godina na Policijskoj akademiji. Kako god, moram im pomoći. 555-085 zvoni. Halo, William? – javi se neki ženski glas s druge strane slušalice. William? Uhh, što sada? Hajde, Frank. Misli malo. Radili smo to, učili smo to. Da. William pri telefonu. – jednostavno mi izleti iz usta, ni ne razmišljajući. William, jako mi je lijepo bilo onu večer… Čuj, baš zato i zovem. I meni je baš bilo lijepo s tobom. Što kažeš da odemo na kavu? Danas, oko 3, u Rocco Coffe Shop, da se bolje upoznamo. – čujem samog sebe kako izgovaram te riječi i ne vjerujem. Riječi mi same silaze s usana. Vrlo rado. Vidimo se u 3. Bok. – zvučala je veoma koketno i šarmantno. No dobro. Sigurno je William tako upoznao i ostale. 1 broj gotov. Još samo 13. Dobro. Frank, smiri se. Dvije minute do 3. Kada jednom dođu sve; svih 14. Lijepo ćeš im se ispričati na smetnji i objasniti im situaciju. A zatim im savjetovati da odu na policiju. I sve će biti u redu. Sve će biti u redu. Sve su tu. Uhh, kad bolje razmislim, nije baš bilo pametno sastajati se s četrnaest žena u kafiću. To nikada ne može dobro završiti. Jedna pljuska, druga pljuska… četrnaesti šamar. „Gade jedan smrdljivi. Znači tako ti operiraš. Prvo nas ponudiš pićem, povedeš na plesni podij i zavedeš nas, a zatim nas ostaviš poput kakve prljave krpe.“ „Dajte da vam objasnim. Nije tako kako mislite“ – nisu me ni saslušale, već su me sve zalile na izlasku iz kafića. Uhh, predivno, Frank. Što sada? Hej, našao si moju knjižicu! Puno ti hvala, stari. – rekla je neka visoka mrga, prilazeći mi velikom brzinom. Pljesnuo me svojom šapom po ramenu, mislim da sam ga iščašio. Hvala ti! Ja sam William Montgomery. Daj da te počastim pićem, ha, što kažeš? Ma, ne treba hvala. Žurim na posao. Hmm, William Montgomery.Pa, prema policijskoj bazi podataka, njegov dosje je stvarno, nešto. Koji sam ja idiot! Sjedim u pritvoru jer ulazak u policijsku bazu podataka je ilegalan, čak i za polaznike policijske akademije. Ispostavilo se da je William Montgomery ne samo policajac, već i ženskaroš. Telefonski brojevi svih cura s kojim je ikada izašao. Ubiti i svi brojevi ispod su brojevi cura koje žele NJEGA ubiti. Sada može i moj broj dodati u tu knjižicu. *Frank - The Idiotic Cop -Len Kolovoz i ja se opet susrećemo. Ovoga puta pod drugačijim okolnostima; sada nestrpljivo iščekujem što mi donosi, što me čeka narednih dana.
Dragi dnevniče, postala sam odlučna u ostvarivanju svojih snova. Nikada do sada nisam osjetila tako snažan poriv, da ostvarim svoje snove, da ih učinim stvarnima. Moja volja raste iz dana u dan. Više nisam mala slabašna curica, nisam dama u nevolji koja treba pomoć drugih. Ja sam neustrašiva i neuspjesi će se uvijek događati, ali sam mudrija nego prije. Sada sam naučila kako učiti iz vlastitih pogrešaka i to, moji dragi prijatelji, me čini nevjerojatno opasnom. Ja sam ja, bez ikakve isprike i opravdavanja; nitko me ne može zamijeniti. Ja sam umjetnica; dopustite mi da raširim krila, otvorim svoje srce i pronađem svoju 'divljinu'. Pustite me da činim ono za što sam stvorena – inspiriram druge da sanjaju. Da, dragi dnevniče, trud se isplatio. Upala sam na željeni fax. To je samo jedan korak, jedna stepenica bliže ostvarenju mojih snova. Srpanj mi je donio iznimnu radost, stoga se nadam da kolovoz neće razočarati. Dignimo čaše za još 30 dana kreativnosti, maštovitosti i prilika za ostvarivanje snova. -Len Svim klincima rođenima 90-ih, tj. kasnih devedesetih, čestitam. Čestitam jer ste u svojih manje-više dvadesetima (plus-minus, sve je to tu). Također vam čestitam jer ste preživjeli rane 2000-e, jer budimo realni, odjeća koju smo tada nosili smo najvjerojatnije dobili od starijih braća i sestara. Da je tada postojao Instagram, odjeća sigurno ne bi bila tzv. 'style goals' ili što god da se govori. Stoga, ovaj post je za vas. Da vas vratim natrag u prošlost i posjetim na dobra vremena, na vremena kada se govorilo: 'Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali'. *Disclaimer* - Pristupiti ovom postu oprezno, ako osjetite osjećaj nostalgije, posjetite online stranice za gledanje starih crtića. Prva i najveća stvar koja je meni obilježila djetinjstvo jesu stare antene. Znate one koje budu na krovu ili na tavanu, pa ih svaki čas morate mrdati da bi slika valjala. Da vam slikovito prikažem kako je to izgledalo u mom kućanstvu. Za namještanje antene su bile potrebne 4 osobe. Jedna ispred televizora koja govori drugoj osobi kod prozora koja se dere trećoj osobi vani, a ta treća osoba viče četvrtoj osobi koja pomjera antenu. „Jel sad valja?“ „Još uvijek je sivo.“ „Svugdje ima slike, osim na trećem kanalu, a Esmeralda mi je na njemu.“ „Sada šumi.“ „Nema ništa, sve je plavo." „E, vrati nazad, vrati tamo gdje si sada bio.“ Vrhunac mog djetinjstva je bilo doba kada smo dobili satelitsku, pa sam imala priliku non-stop gledati crtiće na njemačkom. Obožavala sam gledati Lazytown, Blue's Clues i Spužva Bob, tj. Spongebob Schwammkopf. Iako ništa nisam shvaćala i često sam radnju totalno krivo shvatila, i dalje mi je bilo zanimljivo. No, što se tiče televizije, gledale su se serije svaki dan. Od Power Rangersa, Ninja Kornjača, H2O – Just add water i Prijatelja do serija koje su mi potpuno obilježile djetinjstvo, a to su CSI i Zaboravljeni slučaj. Sjećam se kada su krenuli prikazivati CSI na RTL-u, bila je među prvim kriminalističkim serijama i jedna od onih koja me navukla na sve ostale krimi serije. A što je s crtićima? Ehh, čovječe, tada je život bio puno lakši. Gledali su se Leteći medvjedići, Medvjedići dobra srca, Šegrt Hlapić, PowerPuff Girls, Totally Spies, Pokemoni, Digimoni, Scooby Doo, Zvonko, Banane u pidžami i ono najvažnije – Sailor Moon, tj. Mjesečeva Ratnica. Toliko sam obožavala Mjesečevu Ratnicu, da sam neko vrijeme govorila ljudima da ću postati jedna te sam tjerala prijatelja da bude Sailor Venus. Mislim da je svačije djetinjstvo obilježilo gledanje Huga, Žutokljunca, Smogovaca i Kućnih ljubimaca. Tu su također i crtić Nick Praskaton, Leon pričopričalica i krijesnica, Brum Brum, Lažeš, Melita i nisam sigurna što je to točno bilo, već sam zaboravila, no djeca u majicama na prugice su pjevala 'Više cvijeća, manje smeća.' Krajem 90-ih i početkom 2000-ih su se pojavljivali boy bendovi – Backstreet boys, Take That, N'sync, Westlife, Boyzone. No nisu samo oni obilježili to razdoblje. Tu su Spice Girls, Avril, Anastacia (I. Šarić u Tvoje lice zvuči poznato), Aqua, A- Teens, Chipz te neki od naših poput Petra Graše, Magazina i Minee, koji su također krasili zidove soba mnogih tinejdžera. Posteri su posebice bili IN. Toliko dobre glazbe koju je ponekad stvarno bilo potrebno snimiti na kazete, jer su pjesme jednostavno bile odlične. Bilo to na VHS kazete ili kazete za 'kazić', bilo je svejedno, samo neka se snimi da se može kasnije slušati ili na TV-u ili na discmanu ili walkmenu. Vjerujem da se mnogi i sjećaju prevrtanje malih kazeta pomoću kemijskih ili malog prsta, ili presnimavanja na VHS kazetama, pa bi u pola pjesme započela druga. No, ponekad nije bilo boljeg osjećaja nego kada bi se posudio film iz videoteke i kada bi se cijela obitelj okupila i ispekla kokice na 'šporetu' i gledala Odbjeglu nevjestu ili, ako je bilo na tv-u, Mućke.
Tokom života zapisala sam barem 50ak lista želja, ideja onoga što želim učiniti i proživjeti. Neke sam sastavljala za Novu godinu, neke za rođendan, a neke jer mi je taj dan došla inspiracija. Kako god, rijetko kad sam ikoju stvar prekrižila s liste. Stoga sam opet odlučila napraviti listu stvari koje želim učiniti tokom života. Od kojih će neke predstavljati izazov. No, zahvaljujući tim izazovnim stvarima, život će biti malo zanimljiviji i preda mnom će biti jedna avantura i putovanje. Te, kako/ako budem križala stvari s liste, s vremena na vrijeme ću i vas obavijestiti kako napredujem, i tako vas želim potaknuti da sastavite i svoju 'bucket listu' i nastojite se pridržavati i težiti da učinite stvari s popisa.
Dakle, to je to. Bar za sada. Ostavite u komentarima koje stvari bi ste i vi htjeli učiniti. I ako ste propustili prošli blog post, pročitajte koje vam sve knjige preporučam za ovo ljeto. :) loveleloo.weebly.com/blog/bookworm -Len Ljeti postoje dvije vrste ljudi: oni koji se zabavljaju tako što izlaze vani s društvom, idu na bazene, tulumare na moru i putuju, te oni koji cijelo ljeto provedu u kući, ne vidjevši sunca, a bome niti mora, čitajući knjige, gledajući serije i poput Pacmana jedući sve pred sobom. Ja sam ova druga vrsta, ona koja se u školi nakon ljetnih praznika pojavi izgledajući poput vampira. Ako ste iz malog mjesta, udaljeni od grada, sva 3 prijatelja su na moru ili kod tetke u Njemačkoj, znam kako je to kad već pomalo umirete od dosade. Pa da malo skratite vrijeme, ubijete dosadu, evo nekoliko knjiga koje možete čitati dok vani hvatate boju. 1. James Bowen - Fantastični Mačak BobDa budem iskrena, nisam mislila da će mi se ova knjiga toliko svidjeti, niti sam mislila da će biti toliko zanimljiva. Istinita priča o uličnom sviraču James Bowenu kojemu je ozlijeđeni mačak promijenio život. James je jedva preživljavao od danas do sutra na londonskim ulicama. Pronašao je bolesnog mačka, kojeg je nazvao Bob, iako je posljednje što mu je trebalo bio kućni ljubimac, ipak je njegovao i izliječio Boba, a zatim ga poslao svojim putem, vjerujući da ga više nikada neće vidjeti. No, Bob je imao nešto drugo na pameti… +Također, možete provjeriti na Youtubeu, video Jamesa i njegovog mačka. 2. Patrick Lee - TrkačOva knjiga je bila napeta od samog početka pa sve do kraja. Roman koji prati umirovljenika specijalne postrojbe američke vojske, Sam Drydena, koji zbog nesanice odluči na noćno trčanje, ne sluteći da će mu ta noć promijeniti život. Na trčanju na njega naleti prestravljena, nepoznata djevojčica Rachel koja bježi od svojih naoružanih progonitelja. Instinktivno pokušava spasiti Rachel koja se ne sjeća svoje prošlosti ni razloga zašto je ti ljudi pokušavaju ubiti. Dok ih bijeg odvodi preko cijele države, Rachel se polako prisjeća zlokobnog tajnog vladinog projekta. Uvježbana da čita misli, Rachel je zapravo smrtonosno oružje koje je nemoguće kontrolirati… 3. Cody McFadyen - Čovjek iz sjeneOvo je jedna od, meni osobno, najboljih knjiga. Nevjerojatno napeta, nisam ju mogla spustiti i pročitala sam je u jednom dahu. Specijalna agentica FBI-a Smoky Barret, nema što izgubiti. Na posljednjem zadatku manijak joj je ubio kćer i muža, lice unakazio ožiljkom, a duši ostavio pustoš. Sada, Smoky lovi novog kalifornijskog monstruma – serijskog ubojicu koji se potpisuje s 'Jack ml.', koji vjeruje da je potomak Jacka Trbosjeka. Nakon što im je poslao svoju snimku zvjerskog ubojstva, Smoky i tim istražitelja se nalaze u utrci s vremenom da uhvate ubojicu... 4. Charlotte Rogan - U čamcuNeki bi rekli da je radnja ove knjige poput Titanika, no ja se ne bih složila. Radnja Titanika se odvijala na brodu, dok je radnja knjige U čamcu, tako je, pogodili ste, u čamcu. Veoma je zanimljiva i s nestrpljenjem sam iščekivala hoće li i tko će biti sljedeći da napusti čamac i spasi ostale. 1914. Grace bježi sa zaručnikom Henryjem, potajno se vjenčaju te se brodom Carica Aleksandra vraćaju nazad u Ameriku zbog nadolazećeg rata. No, kada dođe do zagonetne eksplozije na brodu, Henry osigurava Grace mjesto u čamcu za spašavanje za koji će kasnije shvatiti da je preopterećen. Da bi neki preživjeli, neki će morati umrijeti, morat će sami skočiti u ledeni ocean. Ili biti gurnuti. No koji je to zakon, koje je to pravilo koje jasno pokazuje tko mora umrijeti? S vremenom, ponestaju zalihe hrane i vode, a vrijeme se pogoršava, a tada dolaze i odluke tko mora napustiti čamac... 5. Kristin Hannah - Zimski VrtNe znam kako vi, no ja sam jedna od onih što ljeti žele da je zima, a zimi da je ljeto i tako u krug. Ova knjiga je odlična. Prava opuštajuća, a opet tako napeta. Vaš um jednostavno traži još, želi saznati cijelu priču i istinu o Zimskom vrtu. Sestre Meredith i Nina su čiste suprotnosti, no kada njihov voljeni otac umre, dvije otuđene sestre se opet zbližavaju. Na samrti, otac uspijeva izustiti obećanje: majka će im ispričati cijelu istinu. Njihova distancirana i hladna majka Anja, koja im nikada nije bila utjeha ni podrška, ispripovjedit će im tajanstvenu ljubavnu priču i provesti ih kroz uzbudljivo putovanje u prošlost. A Ninina opsesija da sazna istinu, dovest će je do šokantnog otkrića koja će zauvijek promijeniti njihove živote… Ovo su meni neke od najdražih knjiga, koje su ostavile neki dojam na mene. Nadam se da ćete barem jednu biti u mogućnosti pročitati.
-Len Ponedjeljak je, a nema onog mučnog osjećaja u stomaku. Eto što nam čini ljeto i bezbrižnost. Povodom tih bezbrižnih dana, sastavila sam kratku summer playlistu. Budući da još uvijek čekam da se ovogodišnji ljetni hitovi počnu vrtiti po svim radio stanicama, dotad vam ostavljam pjesme koje su hitovi u mojoj kući i mom dvorištu (žao mi je ljubitelji Škore, ali on nije svrstan u playlistu :)). Uživajte u ovom predivnom ljetu. 1. Brandi Carlile - Hearts Content (Safe Haven - Nicholas Sparks)2. Freedom Fry - Shaky Ground3. S. E. Rogie - My Lovely Elisabeth4. Milky Chance - Flashed Junk Minds (filous remix)5. Peter Gabriel - Solsbury HillNadam se da će vam se svidjeti, pomalo indie, lagane i jednostavne pjesme. Meni idealne za ljeto.
Pozdrav, -Len Dragi dnevniče! Stigao je srpanj, a s njime i valovi topline, grmljavine i kiše. Nisam pisala od 7. razreda osnovne škole, čovječe, nisam ni mogla pronaći svoj dnevnik sve do nedavno, kada sam konačno bacila sve skripte za maturu. Znaš kako je to, uhvatiš se čišćenja neke pretrpane ladice, na kraju završiš na podu pretrpanom papirima i listaš stare bilježnice i prisjećaš se starih vremena. Tako sam došla do starog dnevnika, zadnji zapis iz 2010. godine. Čitam i ne vjerujem. Ne vjerujem koliko sam loše pisala, ne vjerujem kojim sam se glupostima tada zamarala. „Dragi dnevniče, moja nastavnica iz povijesti me mrzi…“ Ehh, dobra stara vremena. Toliko sam išla u detalje i opisivala jedan običan dan na nastavi. Iako se čini glupo dok čitam, ujedno se i prisjećam lakših vremena, iako se to tada nije činilo tako. Dragi dnevniče, znam da se SADA sve čini teško i nedokučivo, no tako sam, očito, mislila i 2010. Sada znam, sada sam ipak malo mudrija nego što sam bila. Sada vidim taj napredak, posebice u fotografiji i pisanju, sve što trebam je malo hrabrosti, trunku ludosti, talenta i upornosti. Pa stoga, dragi dnevniče. Zadržat ću te još malo, neću te šutnuti natrag na dno ladice. Želim da budeš prisutan i da bude zapisano sve što mi budućnost nosi jer sam ja jako uporna i nadam se da u budućnosti neću baviti pisanjem samo u dnevnik za svoje oči. -Len Dear diary!Dear diary!
July is here and with it came waves of heat, thunder and rain. I haven't written since 7th grade, man, I couldn't even find my journal, until recently, when I finally threw away all my papers for exams. You know how it is, you start cleaning some cluttered drawers and in the end you end up on the floor covered with papers, reading old notebooks and remembering old times. That's how I found my old journal, last entry from 2010. I was reading and could not believe it. I can't believe how bad my writing was, all those stupid things that I once cared about. „Dear diary, my history teacher hates me…“ Ahh, good ol' times. I used to go into details and describe a regular day at school. Even though it seems stupid now while reading it, at the same time I remember easier times, even though at the time it didn't seem like it. Dear diary, I know that NOW everything seems so hard and unreachable, but I obviously thought the same back in 2010. Now I know, now I'm a bit wiser than I used to be. Now I can see that progress, especially in photography and writing, all I need is just a little bit of courage, spark of madness, talent and persistece. So, my dear diary. I'll keep you just a little longer, I won't kick you back at the bottom of some drawer. I want you to be present and I want to have everything that future brings me written, because I'm really persistent and I hope that in the future I won't be only writing in my journal for my eyes only. -Len Matura je prošla, no neka djela su mi ostala urezana u sjećanje.
Milutin Cihlar Nehajev je napisao djelo Bijeg. To djelo govori o pasivnom čovjeku koji je nezadovoljan svojim životom, no ne poduzima apsolutno ništa da bi to promijenio. Ako ćemo iskreno, jesam li pročitala djelo? Nisam, pročitala sam duži sadržaj (i to se računa, jel da?). I uvidjela sam da i dan dana postoje takvi ljudi. Štoviše, jedna od mojih prijateljica iz klupe je pravi primjer takve osobe. „Što radiš u slobodno vrijeme?“ – „Pa, ništa. Spavam.“ „Koja ti je najdraža knjiga/film/serija?“ – „Pa, ne znam. Gledam ono što ima na TV-u.“ „Hej, hoćemo ići danas na kuglanje ili negdje gdje ti se već ide?“ – „A ne znam.“ Blah, bla, bla i tako u nedogled. Pasivne osobe, poput moje prijateljice, ne rade ništa, ništa ih ne zanima i jednostavno dopuštaju da im život tako prođe. Nemojte me krivo shvatiti i ja sam lijena, ni ne mogu vam naglasiti koliko. No, meni se ne da raditi kućanske poslove, učiti i slično. Ali, dopustiti da dan za danom ne radim ništa produktivno, ništa što mene veseli i što volim. To mi je potpuno neshvatljivo. Zar postoje takve osobe? Osobe koje ne vole ništa i koje ništa ne zanima. Smatram da je takav život tužan i prazan. Osobe koje se ne trude, barem za sebe same, neće postići ništa u životu, barem ne nešto što će zadovoljiti njihovu dušu. Dajte, trgnite se iz tog 'zimskog' sna i činite ono što vas čini sretnima (ne mislim na Bosu) i koje hrane vašu dušu. - Len Matura je službeno gotova, što znači da je došlo vrijeme da se pogledaju serije i filmovi koje nismo imali vremena pogledati zbog silnih ispita. Kako su vruća i sparna vremena konačno došla, s njima je došla i promjena raspoloženja. Gledali su mi se filmovi poput The Perks of Being a Wallflower i Silver Linings Playbook. Nakon dugog searcha na IMDb-u, naišla sam na film Me and Earl and the Dying Girl. I pomislila sam: 'Super. Baš mi se jedan takav film i gleda; tmuran, s dobrom glumačkom podstavom i tužnim krajem. Očekivala sam jedan tipičan film za tinejđere. No, moram priznati da me ugodno iznenadio i da sam, iako sam već bila emotivna, plakala sam kao kišna godina. Neki ga uspoređuju sa filmom The Fault in our Stars, ali vam tu ne mogu dati svoj komentar budući da taj film nisam nikada pogledala.
Dirljiva priča, film za Rachel me također rasplače jer tada shvatite koliko je život prolazan i da treba uživati u njemu. No, često to istinski shvatimo tek kada je prekasno. Svakako ga pogledajte, no oprez: „Zbog filma, osoba je pala u komu, a zatim umrla.“
Uživajte. - Len Svi želimo izgledati i osjećati se dobro, a jedan od načina da to postignemo jest vježbanjem. Budući da sam uvijek bila mršavica, odlučila sam početi vježbati da se učvrstim i nakon nekog vremena sam pronašla savršene vježbe (posebice za pravog ljenivca poput mene). Stoga, s prvim danom ljeta, stižu vam vježbe za cijelo tijelo. Prije nego što krenete s vježbama, nemojte se zaboraviti zagrijati, barem nekih 5 minuta. Svaku od ovih vježbi odradite barem po minutu, no naravno, ako osjetite da vam mišići otkazuju, možete i kraće. Nemojte odmah pretjerivati, jer sljedeći dan nećete moći ni sjediti, kamoli hodati. Donkey Kicks vježba je savršena za stražnjicu (vjerujte mi, provjereno je). I na kraju se nemojte zaboraviti rastegnuti. Svakako si pripremite dobru glazbu, jer je uz nju podnošljivije vježbati. Dolje vam ostavljam jedan Youtube video koji sam ja koristila za vježbanje. Remix pjesama iz 2015. I've had this idea in my mind for quite some time. We worry so much about our future, we worry if we're gonna get good grades, if we should eat that cake or just stick to the salad. All we see are our failures, but stop thinking about that just for a moment, stop over analyzing everything and just breathe; just be! Relax and flow with the wind and sounds of birds singing in the distance. Now, imagine this. Imagine it very vividly. You are just a speck living on this planet. You're surrounded with this magnificent and incredible creations. Just look at those trees that are home to many birds, look at the sky, look at all those clouds that bring us rain and feed our crops. We are little, yet so important. We were born into this world, we live on this planet that 'floats' in space. Our Earth may be little compared to this spacious universe; compared to all those galaxies and stars. Compared to them, our problems seem so small. I'm in awe with life, universe and anything God ever created. So don't just stand there and whine. If it was possible to create this universe, planets and stars, you can get your butt off the couch and do something amazing and worth admiring, too. -Len Mali SvjetoviVeć neko vrijeme imam ovu ideju.
Toliko se brinemo oko naše budućnosti, brinemo se hoćemo li dobiti dobre ocjene, trebamo li pojesti tu tortu ili se držati salate. Sve što vidimo su naši neuspjesi, ali prestanite misliti o tome barem na trenutak, prestanite toliko analizirati sve i samo dišite; jednostavno budite! Opustite se i lebdite zajedno s vjetrom i zvukom ptica koje pjevaju u daljini. Sada, zamislite ovo. Zamislite to veoma slikovito. Vi ste samo točkica koja živi na ovom planetu. Okruženi ste ovim predivnim i nevjerojatnim tvorevinama, kreacijama. Pogledajte samo drveća koja su dom mnogim pticama, pogledajte gore u nebo, pogledajte sve te oblake koji nam donose kišu i hrane naše usjeve. Mi smo tako mali, a opet tako važni. Rodimo se ovdje, živimo na ovoj planeti koja 'lebdi' u svemiru. Naša Zemlja možda je malena u usporedbi s ovim ogromnim svemirom, svim galaksijama i zvijezdama. U usporedbi s njima, naši problemi se čine tako malima. Divim se životu, svemiru i svemu što je Bog stvorio. Zato nemoj samo stajati i kukati. Ako je bilo moguće stvoriti ovaj svemir, planete i zvijezde, i ti također možeš dignuti dupe s kauča i učiniti nešto nevjerojatno i vrijedno divljenja. - Len Kada je neka osoba ružna? U svakoj zemlji se standardi ljepote razlikuju, netko će vam reći kako je ljepota u oku promatrača, dok će vam ostali reći kako vole djevojke/dečke sa svijetlom ili tamnom bojom kose, takvih i takvih očiju... Ne postoji jedan zajednički, zaključni odgovor na to pitanje (sorry, Aishwarya Rai). Neko vrijeme sam razmišljala, što bih ja odgovorila kada bi me upitali to pitanje. Tada sam igrom slučaja naišla na jedan citat; citat iz serije "Doctor Who". Tada sam shvatila upravo to. Netko može izgledati kao model iz časopisa, no ako ta osoba nema onu neku osobnost, sve pada u vodu. Jednostavno tu osobu ne mogu gledati istim očima. Kao da se, čim te osobe progovore, njihova ljepota smanjuje.
Evo jedan školski primjer, kada ugledate čokoladicu na policama trgovine i izgleda ukusno, pa ju stoga kupite. A zatim kada ju probate, shvatite da su unutra grožđice i da vam se ne sviđa. Otada, kada ugledate tu čokoladicu na policama, sjetit ćete se njena okusa i vratit će vam se pomisao na taj tren kada ste ju probali. "Nećete ju moći više gledati istim očima." Isto tako vrijedi i kada upoznate osobe koje izgledaju ok i onda ih upoznate, mislim baš upoznate. Kada razgovaraju s vama o raznim temama, kada njihova osobnost dođe do izražaja i inteligencija također, te osobe za mene su prelijepe. Nešto što sam shvatila kroz ove 4 godine jest da se često može po očima prepoznati što osobe osjećaju, što nose u srcu. Nekada ljudi jednostavno ne mogu sakriti svoje emocije, pa one isplivaju na površinu. Zato nerijetko možete vidjeti u očima drugih zavist, ljubomoru i mržnju, a tako i sreću, zahvalnost i radost. Želim vam reći da ne sudite druge po izgledu, jer vanjština nije uvijek ista kao i ono što je unutra, ono što je ljudima u srcu. -Len Dragi moji maturanti, jeste li spremni? Jeste li spremni na budućnost i pustolovine koje vas čekaju? Jeste li nestrpljivi? Idete li prema budućnosti s radošću i zanimanjem ili sa strahom? Ne brinite, svi se tako osjećamo. Svi osjećamo radost, strah, nesigurnost u sebi. Sve se emocije miješaju u nama. No, preživjeli smo; preživjeli smo ovih 4, 5 godina. A sada nastavljamo dalje. Za što god da se odlučite, želim vam sreću i uspjeh. Svakako će biti zapreka na putu, no kada ih nema? Bilo ih je u ovih nekoliko godina školovanja i preživjeli ste. Trudite se, naporno radite i nemojte odustati. Vjerujte da možete sve, dajte sve od sebe. Ljudi će vas pokušati srušiti, no samo ustrajte i kasnije će ti isti ljudi govoriti ostalima kako vas poznaju; tada će poželjeti biti vaši prijatelji. Sretno! -Len |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|