19 godina sam tu. 19 ljeta. Svi smo svjesni da vrijeme brzo prolazi, no ipak tu misao ostavimo negdje postrance. Kao što je osam godina školovanja brzo prošlo, ista je stvar i sa životom. Kao što je C. S. Lewis rekao, dan po dan i ništa se ne mijenja, no kad staneš i osvrneš se, sve je drugačije.
Iako nisam puno toga iskusila i još uvijek sam mlada i reklo bi se da stignem učiniti sve što naumim, nikada ne znate što vam život donosi i kada on može naglo prestati. Stoga sam odlučila napisati pismo, 5 lekcija 13-godišnjoj sebi. Stvari koje da sam znala tada, mogle su me odvesti na potpuno drugačiji put, oblikovati me kao drugačiju osobu. Možda ponešto od ovoga i vama bude poznato ili naučite iz mojih grešaka.
19 godina sam tu. Nazdravimo svi za bolji život i da nam se svi snovi ostvare. Sretno vam na putu do ostvarivanja snova. -Lex
3 Comments
Jučer je bio održan Zumba Master Class; to vam je poput običnog sata zumbe, no osim vašeg stalnog instruktora, pridružuju mu se i još neki licencirani instruktori. Trajalo je dva sata i mogu vam reći da sam se u ta dva sata zabavila kao nikada u životu. Tko god da me poznaje, zna da obožavam ples i da volim stranu glazbu. Plesalo se kao da ne postoji sutra, kao da nitko ne gleda; a to je nešto što naše generacije danas nisu u stanju činiti, barem ne bez alkohola. Ta dva sata sam svoje brige ostavila negdje postrani. No, kada sam se vratila kući, zapitala sam se kad će se ovakva noć ponoviti? Nigdje kod nas se ovakva glazba ne pušta. Sve su samo cajke ili naše narodne koje sve više zvuče na cajke. Klinci ni ne plešu. Jer za mene ples nije cuga u jednoj ruci, druga u zraku i cupkanje na mjestu. Sve se svelo na naslikavanje za fejs i instagram, da zadivimo druge. Kad slušam priče svojih roditelja, tetki, ujaka, uvijek čujem priče kako su se oni zabavljali, plesali do zore. Kao da su bili bezbrižni, nikoga nije bilo briga što neka tamo Ankica nosi ili kako se Jozo provodi. Bilo je bitno druženje i ples. Ne očekujem da se ta vremena vrate, idemo u korak s vremenom i tehnologijom, ali želim društvo, ples, glazbu, ne slikanje i šminkanje da bismo zadivili druge. Šminkaj se ako želiš, ali radi sebe, ne drugih. Još nešto sam shvatila. Nedavno smo imali u školi zadatak napisati tko je naša inspiracija i zašto. Više od pola razreda je pisalo o nekim osobama samo zato što je to bila zadaća, a ne zato što ih je ta osoba nadahnula. I iskreno, smatram da je to jako žalosno. 18 godina života i da te nitko ili ništa ne inspirira? Ništa te ne nadahnjuje, ne tjera da se trudiš biti bolji, da razvijaš svoje talente, mogućnosti i sposobnosti? Zar te ništa ne zanima, zar ne želiš postati najbolji u nečemu? Ako želiš, trgni se. Digni dupe iz fotelje i započni. Što god da te zanima. Sada se drugi možda rugaju tvojim snovima, no kasnije će govoriti ljudima kako su išli u školu s tobom. -Lex |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|