Evo jedan pravi primjer koliko je današnja mladež s*****a. Nakon nekoliko toplih i lijepih dana, došli su dani kada tanke teksas ili kožne jaknice ne dolaze u obzir. Stoga sam obukla zimsku jaknu, bez obzira što je 4. mjesec, važnije mi je da mi je toplo. No, u 7 ujutro, autobusna je bila puna cura u tim tankim jaknama te svaka od njih je kukala kako joj je hladno. Jedna od njih je rekla drugoj, citiram: "Mislila sam obući zimsku jaknu, no svi bi me onda gledali kao da sam pala s Marsa." Kada je to rekla, ošinulo me u glavu, i to ne hladnoća ni vjetar, već njezine riječi. Svatko od nas je pomislio obući debelu jaknu, no zbog straha od osuđivanja od drugih, većina ih se odlučila za te 'proljetne' jakne. Došlo je vrijeme kada imati svoje mišljenje, stav, ne dolaze u obzir; kada ne smiješ obući ono što voliš, slušati glazbu za svoju dušu, samo da te ne bi smatrali čudakom. To nam nameću mediji, onda se to širi među nama. I eto, nastane epidemija. No, radije ću biti tamo neki čudak koji se smiješi sam sebi kada šeta ulicom, radije ću biti netko tko voli puno vremena provoditi u prirodi, daleko od ljudi, nego biti jedna od njih; kopija kopija. Razmislite malo, jeste li ikada učinili nešto samo zato što ste mislili da morate, samo zato što bi vam se izrugivali ako učinite nešto drugačije, što vi želite? Ako je odgovor da, znate što vam je činiti. Poradite na samopouzdanju i skromnosti. Jer tada, svijet je vaš. Zapamtite, samopouzdanje nije kada dođete u sobu punu ljudi i mislite da ste bolji od drugih, samopouzdanje je kada uđete u sobu, a tuđa vas mišljenja ne diraju. -Len
0 Comments
Buongiorno!
Kako vrijeme ide, prioriteti nam se mijenjaju i budemo okupirani problemima. No, kad na tren zastanete i zamislite se, jeste li primijetili kako nam odrasli od vrlo rane dobi govore što možemo, što valja i što bi smo trebali. Pritom ne mislim na razliku dobra i zla, već na ono što nas razlikuje od drugih, što nas same čini posebnima. Primjerice, ovih dana se susrećem s konstantnim kritiziranjem od svojih tzv. prijatelja. Najčešće me zovu čudnom, često mi kažu da sam stalno negdje u svom svijetu. I to kažu kao da je to nešto loše. Dugo sam se osjećala kao da se ne smijem razlikovati od drugih, kao da se ne smijem isticati, jer biti čudan je nešto što ne valja. Mislila sam da moram izlaziti van, ići na pića, odijevati se poput ostalih i slušati glazbu kao i drugi. No, to me samo iscrpilo. Pretvarati se da ste nešto, što zapravo niste, je jako teško, bespotrebno i jednostavno glupo. Zašto? Zašto bih ja sebe mijenjala da bih ugodila drugima? Zašto da ne radim ono što volim, samo da bih se svidjela drugima? Evo jedan prijedlog. Budite ono što želite. Kakva god razmišljanja i mišljenja drugi imali o vama, to ne znači da ste vi ta osoba. Vi sami sebe najbolje poznajete. Slušaj blues, pjevuši pjesmu, fotografiraj pločnik, hodaj nasmiješen ili smrknut (aka Resting Bitch Face), radi i budi što voliš. Nije bitno što drugi kažu i koja je 'norma' trenutno u svijetu prihvaćena. Da se svi držimo pravila i tradicije, pa ovaj svijet bi bio dosadan. Nemojte se mijenjati samo zato da ugodite drugima. Drugi će otići kući i neće razmišljati o vama, a vi ćete zapeti u ovom svijetu glumeći da ste netko drugi. -Len "In world of her own, wondering where the stars go, daydreaming about that land far, far away. Where is the path to Wonderland? Over the hill or here or there, I wonder where? Forward, backward, that way, this way the captain yells and sailors oblige. In world of her own she is free and to breathe in this messy world you ought to be mad as a hatter. Celebrate life, for it is thy unbirthday. So, have a cup of tea and relish. Queen of Hearts may try to crush your spirit, but never stop wondering; wondering why is a raven like a writing desk. How do you get to Wonderland, you wonder? Over the hill or under land? The answer lies in your head, dearie. Be mad as a hatter, curious as Alice. Now, come on - The adventure awaits." -Len Prije koji dan me probudila jaka bol. Ispostavilo se da imam pokvareni zub. Budući da sam ja osoba koja se užasno boji zubara, ovih nekoliko dana sam 'ukomirana' i nije mi ni do čega jer znam da me sutra čeka puno boli. Tako sam, da skrenem misli od zubara i svega toga, odlučila napisati 10 stvari koje me čine sretnom. 1. Ljetne večeri kada ležim u udobnom krevetu, a vani pada kiša i grmi. 2. Jutarnje vožnje autobusom na putu do škole kada sunčeve zrake provire između drveća. 3. Dobra knjiga, udobna pidžama i Misha Collins. 4. Sunčani i topli dani, kada mogu u miru sjediti u prirodi i osluškivati pjev ptičica. 5. Fotografiranje u prirodi, gledanje izlazaka sunca i stariji parovi koji su još uvijek zaljubljeni. 6. Dan proveden u iskrenom smijehu i zanimljivom razgovoru. 7. Nedjelje kada se vratim ujutro s mise, a dočeka me miris roštilja. 8. Večeri provedene u pjesmi i plesu. 9. Ležanje u travi i proučavanje oblaka ili zvijezda. 10. "Wake me up before you Go-Go", "Don't stop believing", "Lemon tree", "Total Eclipse of the heart" i "You shook me all night long" Evo, ovo su, uglavnom dani, koji me čine sretnom. Svaka osoba ima nešto što ju čini sretnom, kad jednom saznate što je to, držite se toga i ne puštajte. Biti sretan je dobro za zdravlje :) -Lex |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|