Što god da ljudi čine, bilo to dobro ili loše, čine to s nekim ciljem. Učiš s ciljem da dobiješ dobru ocjenu, družiš se s prijateljima s ciljem da se ostvaruješ kao društveno biće, udijeliš riječ nekoj osobi da joj promijeniš raspoloženje. Upravo ovo zadnje je najvažnije. Riječi su vrlo moćna oružja. Mogu se koristiti u dobre ili loše svrhe. Ja bih, osobno, prva rekla da je kemijska vrlo moćna, pa čak moćnija i od bilo kakvog arsenala, oružja i eksplozivnih naprava, posebice ako se dobro iskoristi. Kao što sam i prije bila rekla, ponekad bih se osjećala potpuno slomljeno i onda bi me netko dodatno 'zgazio' dok sam bila u već krhkome stanju. I upravo zbog toga kroz što sam prošla, svjesna sam da ne želim da se drugi osjećaju tako kao što sam se i ja osjećala. Riječi ne koštaju ništa, ako možeš nekome udijeliti kompliment, a uistinu to misliš, zašto to ne bi ni učinio? Koliko god neke riječi zvučale poput klišeja, one mogu biti vrlo motivirajuće. Zažmirite, zamislite se, prisjetite se trenutaka kada su vam neke osobe rekle neke motivirajuće, inspirirajuće riječi, kada vas je netko podržavao i bodrio kada nitko drugi nije, pa čak i kada vam ta osoba nije ništa rekla, no znali ste da je tu uz vas. I tišina je vrlo snažna poruka. U današnjem društvu, kada vladaju zavist i ljubomora zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, nemojmo se još dodatno gaziti i uništavati. Podupirimo jedni druge. Jer kada možete prijeći prijeko ljubomore i poticati druge na uspjeh, unatoč svojim problemima, upravo je to snažna osoba kojoj se treba diviti. Upravo sam danas napunila 20 godina i čvrsto sam odlučila težiti danima provedenim u smijehu, iskrenim razgovorima i podupiranju i poticanju drugih. Jer nam zlobe i zlonamjernosti više ne treba u svijetu. 20 je godina prošlo, pa makar ih doživjela još samo 20, radujem se nezaboravnoj avanturi koju mi nudi ova 'turbulentna ulica' koju zovemo život. Širimo dobrotu! -Lex
2 Comments
Jeste li se ikada osjećali toliko beznadno, jadno i utučeno? Je li vam samopouzdanje ikada bilo toliko nisko da ste imali samo snage za plakanje? I onda još k tome, kada se osjećate potpuno slomljeno netko vas još dodatno 'šutne dok ste na tlu'. Protekli mjesec dana ja sam se upravo tako osjećala. Jednostavno ništa nije išlo kako treba, niti jedan dan nisam imala snage za osmijeh, bar ne onaj bez suza. Ispiti, predavanja, moja nesposobnost da napravim bolji ručak od obične tjestenine, hod na daleke udaljenosti, prijatelji ili nedostatak istih, sve je to uzelo maha na mene i odrazilo se u mome ponašanju. Tih mjesec dana sam bila hodajući mrtvac; sva energija kao da je bila isisana iz mene. Eto što ti introvertiranost čini, a nema te količine sna koja biti pomogla vratiti se u normalu. Zatim je došao početak mjeseca. Mjesec ljubavi, kako ga mnogi zovu. I istina je, u ovih nekoliko dana uistinu i osjećam ljubav. Ostvarila mi se najveća želja. Konačno sam čula riječi koje sam oduvijek htjela čuti i ne, pritom ne mislim na riječi 'Volim te', već 'Čestitam. Stvarno se ponosim.' Pobijedila sam svoj najveći strah, strah od javnog govora te sam pritom, 'izvinite' na mojoj lažnoj skromnosti, ali sam 'rasturila'. Napisala sam vraški dobar tekst i uspjela sam, uz svu tu ogromnu tremu, nervozu i osjećaj blage panike, održati svoj govor. Nije bilo sretnije osobe od mene. I još uvijek me drži ta radost. Taj dan mi je urezan u pamćenje i poslužit će kao podsjetnik kad god se osjećam kao da ništa ne mogu i da nisam sposobna nešto učiniti, taj dan mi je dokaz da je moguće. Uz trud i rad, sve je moguće. Samo je potrebno maknuti se iz svoje sigurne zone. Bit će dana kada se osjećam pregaženo i potpuno sam spremna na njih, no ja neću, stoga nemojte ni vi, da vam takvi dani postanu redoviti glas u glavi koji vam govori da nešto ne možete. Ostanite uporni! -Lex |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|