Svim klincima rođenima 90-ih, tj. kasnih devedesetih, čestitam. Čestitam jer ste u svojih manje-više dvadesetima (plus-minus, sve je to tu). Također vam čestitam jer ste preživjeli rane 2000-e, jer budimo realni, odjeća koju smo tada nosili smo najvjerojatnije dobili od starijih braća i sestara. Da je tada postojao Instagram, odjeća sigurno ne bi bila tzv. 'style goals' ili što god da se govori. Stoga, ovaj post je za vas. Da vas vratim natrag u prošlost i posjetim na dobra vremena, na vremena kada se govorilo: 'Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali'. *Disclaimer* - Pristupiti ovom postu oprezno, ako osjetite osjećaj nostalgije, posjetite online stranice za gledanje starih crtića. Prva i najveća stvar koja je meni obilježila djetinjstvo jesu stare antene. Znate one koje budu na krovu ili na tavanu, pa ih svaki čas morate mrdati da bi slika valjala. Da vam slikovito prikažem kako je to izgledalo u mom kućanstvu. Za namještanje antene su bile potrebne 4 osobe. Jedna ispred televizora koja govori drugoj osobi kod prozora koja se dere trećoj osobi vani, a ta treća osoba viče četvrtoj osobi koja pomjera antenu. „Jel sad valja?“ „Još uvijek je sivo.“ „Svugdje ima slike, osim na trećem kanalu, a Esmeralda mi je na njemu.“ „Sada šumi.“ „Nema ništa, sve je plavo." „E, vrati nazad, vrati tamo gdje si sada bio.“ Vrhunac mog djetinjstva je bilo doba kada smo dobili satelitsku, pa sam imala priliku non-stop gledati crtiće na njemačkom. Obožavala sam gledati Lazytown, Blue's Clues i Spužva Bob, tj. Spongebob Schwammkopf. Iako ništa nisam shvaćala i često sam radnju totalno krivo shvatila, i dalje mi je bilo zanimljivo. No, što se tiče televizije, gledale su se serije svaki dan. Od Power Rangersa, Ninja Kornjača, H2O – Just add water i Prijatelja do serija koje su mi potpuno obilježile djetinjstvo, a to su CSI i Zaboravljeni slučaj. Sjećam se kada su krenuli prikazivati CSI na RTL-u, bila je među prvim kriminalističkim serijama i jedna od onih koja me navukla na sve ostale krimi serije. A što je s crtićima? Ehh, čovječe, tada je život bio puno lakši. Gledali su se Leteći medvjedići, Medvjedići dobra srca, Šegrt Hlapić, PowerPuff Girls, Totally Spies, Pokemoni, Digimoni, Scooby Doo, Zvonko, Banane u pidžami i ono najvažnije – Sailor Moon, tj. Mjesečeva Ratnica. Toliko sam obožavala Mjesečevu Ratnicu, da sam neko vrijeme govorila ljudima da ću postati jedna te sam tjerala prijatelja da bude Sailor Venus. Mislim da je svačije djetinjstvo obilježilo gledanje Huga, Žutokljunca, Smogovaca i Kućnih ljubimaca. Tu su također i crtić Nick Praskaton, Leon pričopričalica i krijesnica, Brum Brum, Lažeš, Melita i nisam sigurna što je to točno bilo, već sam zaboravila, no djeca u majicama na prugice su pjevala 'Više cvijeća, manje smeća.' Krajem 90-ih i početkom 2000-ih su se pojavljivali boy bendovi – Backstreet boys, Take That, N'sync, Westlife, Boyzone. No nisu samo oni obilježili to razdoblje. Tu su Spice Girls, Avril, Anastacia (I. Šarić u Tvoje lice zvuči poznato), Aqua, A- Teens, Chipz te neki od naših poput Petra Graše, Magazina i Minee, koji su također krasili zidove soba mnogih tinejdžera. Posteri su posebice bili IN. Toliko dobre glazbe koju je ponekad stvarno bilo potrebno snimiti na kazete, jer su pjesme jednostavno bile odlične. Bilo to na VHS kazete ili kazete za 'kazić', bilo je svejedno, samo neka se snimi da se može kasnije slušati ili na TV-u ili na discmanu ili walkmenu. Vjerujem da se mnogi i sjećaju prevrtanje malih kazeta pomoću kemijskih ili malog prsta, ili presnimavanja na VHS kazetama, pa bi u pola pjesme započela druga. No, ponekad nije bilo boljeg osjećaja nego kada bi se posudio film iz videoteke i kada bi se cijela obitelj okupila i ispekla kokice na 'šporetu' i gledala Odbjeglu nevjestu ili, ako je bilo na tv-u, Mućke.
3 Comments
Tokom života zapisala sam barem 50ak lista želja, ideja onoga što želim učiniti i proživjeti. Neke sam sastavljala za Novu godinu, neke za rođendan, a neke jer mi je taj dan došla inspiracija. Kako god, rijetko kad sam ikoju stvar prekrižila s liste. Stoga sam opet odlučila napraviti listu stvari koje želim učiniti tokom života. Od kojih će neke predstavljati izazov. No, zahvaljujući tim izazovnim stvarima, život će biti malo zanimljiviji i preda mnom će biti jedna avantura i putovanje. Te, kako/ako budem križala stvari s liste, s vremena na vrijeme ću i vas obavijestiti kako napredujem, i tako vas želim potaknuti da sastavite i svoju 'bucket listu' i nastojite se pridržavati i težiti da učinite stvari s popisa.
Dakle, to je to. Bar za sada. Ostavite u komentarima koje stvari bi ste i vi htjeli učiniti. I ako ste propustili prošli blog post, pročitajte koje vam sve knjige preporučam za ovo ljeto. :) loveleloo.weebly.com/blog/bookworm -Len Ljeti postoje dvije vrste ljudi: oni koji se zabavljaju tako što izlaze vani s društvom, idu na bazene, tulumare na moru i putuju, te oni koji cijelo ljeto provedu u kući, ne vidjevši sunca, a bome niti mora, čitajući knjige, gledajući serije i poput Pacmana jedući sve pred sobom. Ja sam ova druga vrsta, ona koja se u školi nakon ljetnih praznika pojavi izgledajući poput vampira. Ako ste iz malog mjesta, udaljeni od grada, sva 3 prijatelja su na moru ili kod tetke u Njemačkoj, znam kako je to kad već pomalo umirete od dosade. Pa da malo skratite vrijeme, ubijete dosadu, evo nekoliko knjiga koje možete čitati dok vani hvatate boju. 1. James Bowen - Fantastični Mačak BobDa budem iskrena, nisam mislila da će mi se ova knjiga toliko svidjeti, niti sam mislila da će biti toliko zanimljiva. Istinita priča o uličnom sviraču James Bowenu kojemu je ozlijeđeni mačak promijenio život. James je jedva preživljavao od danas do sutra na londonskim ulicama. Pronašao je bolesnog mačka, kojeg je nazvao Bob, iako je posljednje što mu je trebalo bio kućni ljubimac, ipak je njegovao i izliječio Boba, a zatim ga poslao svojim putem, vjerujući da ga više nikada neće vidjeti. No, Bob je imao nešto drugo na pameti… +Također, možete provjeriti na Youtubeu, video Jamesa i njegovog mačka. 2. Patrick Lee - TrkačOva knjiga je bila napeta od samog početka pa sve do kraja. Roman koji prati umirovljenika specijalne postrojbe američke vojske, Sam Drydena, koji zbog nesanice odluči na noćno trčanje, ne sluteći da će mu ta noć promijeniti život. Na trčanju na njega naleti prestravljena, nepoznata djevojčica Rachel koja bježi od svojih naoružanih progonitelja. Instinktivno pokušava spasiti Rachel koja se ne sjeća svoje prošlosti ni razloga zašto je ti ljudi pokušavaju ubiti. Dok ih bijeg odvodi preko cijele države, Rachel se polako prisjeća zlokobnog tajnog vladinog projekta. Uvježbana da čita misli, Rachel je zapravo smrtonosno oružje koje je nemoguće kontrolirati… 3. Cody McFadyen - Čovjek iz sjeneOvo je jedna od, meni osobno, najboljih knjiga. Nevjerojatno napeta, nisam ju mogla spustiti i pročitala sam je u jednom dahu. Specijalna agentica FBI-a Smoky Barret, nema što izgubiti. Na posljednjem zadatku manijak joj je ubio kćer i muža, lice unakazio ožiljkom, a duši ostavio pustoš. Sada, Smoky lovi novog kalifornijskog monstruma – serijskog ubojicu koji se potpisuje s 'Jack ml.', koji vjeruje da je potomak Jacka Trbosjeka. Nakon što im je poslao svoju snimku zvjerskog ubojstva, Smoky i tim istražitelja se nalaze u utrci s vremenom da uhvate ubojicu... 4. Charlotte Rogan - U čamcuNeki bi rekli da je radnja ove knjige poput Titanika, no ja se ne bih složila. Radnja Titanika se odvijala na brodu, dok je radnja knjige U čamcu, tako je, pogodili ste, u čamcu. Veoma je zanimljiva i s nestrpljenjem sam iščekivala hoće li i tko će biti sljedeći da napusti čamac i spasi ostale. 1914. Grace bježi sa zaručnikom Henryjem, potajno se vjenčaju te se brodom Carica Aleksandra vraćaju nazad u Ameriku zbog nadolazećeg rata. No, kada dođe do zagonetne eksplozije na brodu, Henry osigurava Grace mjesto u čamcu za spašavanje za koji će kasnije shvatiti da je preopterećen. Da bi neki preživjeli, neki će morati umrijeti, morat će sami skočiti u ledeni ocean. Ili biti gurnuti. No koji je to zakon, koje je to pravilo koje jasno pokazuje tko mora umrijeti? S vremenom, ponestaju zalihe hrane i vode, a vrijeme se pogoršava, a tada dolaze i odluke tko mora napustiti čamac... 5. Kristin Hannah - Zimski VrtNe znam kako vi, no ja sam jedna od onih što ljeti žele da je zima, a zimi da je ljeto i tako u krug. Ova knjiga je odlična. Prava opuštajuća, a opet tako napeta. Vaš um jednostavno traži još, želi saznati cijelu priču i istinu o Zimskom vrtu. Sestre Meredith i Nina su čiste suprotnosti, no kada njihov voljeni otac umre, dvije otuđene sestre se opet zbližavaju. Na samrti, otac uspijeva izustiti obećanje: majka će im ispričati cijelu istinu. Njihova distancirana i hladna majka Anja, koja im nikada nije bila utjeha ni podrška, ispripovjedit će im tajanstvenu ljubavnu priču i provesti ih kroz uzbudljivo putovanje u prošlost. A Ninina opsesija da sazna istinu, dovest će je do šokantnog otkrića koja će zauvijek promijeniti njihove živote… Ovo su meni neke od najdražih knjiga, koje su ostavile neki dojam na mene. Nadam se da ćete barem jednu biti u mogućnosti pročitati.
-Len Ponedjeljak je, a nema onog mučnog osjećaja u stomaku. Eto što nam čini ljeto i bezbrižnost. Povodom tih bezbrižnih dana, sastavila sam kratku summer playlistu. Budući da još uvijek čekam da se ovogodišnji ljetni hitovi počnu vrtiti po svim radio stanicama, dotad vam ostavljam pjesme koje su hitovi u mojoj kući i mom dvorištu (žao mi je ljubitelji Škore, ali on nije svrstan u playlistu :)). Uživajte u ovom predivnom ljetu. 1. Brandi Carlile - Hearts Content (Safe Haven - Nicholas Sparks)2. Freedom Fry - Shaky Ground3. S. E. Rogie - My Lovely Elisabeth4. Milky Chance - Flashed Junk Minds (filous remix)5. Peter Gabriel - Solsbury HillNadam se da će vam se svidjeti, pomalo indie, lagane i jednostavne pjesme. Meni idealne za ljeto.
Pozdrav, -Len Dragi dnevniče! Stigao je srpanj, a s njime i valovi topline, grmljavine i kiše. Nisam pisala od 7. razreda osnovne škole, čovječe, nisam ni mogla pronaći svoj dnevnik sve do nedavno, kada sam konačno bacila sve skripte za maturu. Znaš kako je to, uhvatiš se čišćenja neke pretrpane ladice, na kraju završiš na podu pretrpanom papirima i listaš stare bilježnice i prisjećaš se starih vremena. Tako sam došla do starog dnevnika, zadnji zapis iz 2010. godine. Čitam i ne vjerujem. Ne vjerujem koliko sam loše pisala, ne vjerujem kojim sam se glupostima tada zamarala. „Dragi dnevniče, moja nastavnica iz povijesti me mrzi…“ Ehh, dobra stara vremena. Toliko sam išla u detalje i opisivala jedan običan dan na nastavi. Iako se čini glupo dok čitam, ujedno se i prisjećam lakših vremena, iako se to tada nije činilo tako. Dragi dnevniče, znam da se SADA sve čini teško i nedokučivo, no tako sam, očito, mislila i 2010. Sada znam, sada sam ipak malo mudrija nego što sam bila. Sada vidim taj napredak, posebice u fotografiji i pisanju, sve što trebam je malo hrabrosti, trunku ludosti, talenta i upornosti. Pa stoga, dragi dnevniče. Zadržat ću te još malo, neću te šutnuti natrag na dno ladice. Želim da budeš prisutan i da bude zapisano sve što mi budućnost nosi jer sam ja jako uporna i nadam se da u budućnosti neću baviti pisanjem samo u dnevnik za svoje oči. -Len Dear diary!Dear diary!
July is here and with it came waves of heat, thunder and rain. I haven't written since 7th grade, man, I couldn't even find my journal, until recently, when I finally threw away all my papers for exams. You know how it is, you start cleaning some cluttered drawers and in the end you end up on the floor covered with papers, reading old notebooks and remembering old times. That's how I found my old journal, last entry from 2010. I was reading and could not believe it. I can't believe how bad my writing was, all those stupid things that I once cared about. „Dear diary, my history teacher hates me…“ Ahh, good ol' times. I used to go into details and describe a regular day at school. Even though it seems stupid now while reading it, at the same time I remember easier times, even though at the time it didn't seem like it. Dear diary, I know that NOW everything seems so hard and unreachable, but I obviously thought the same back in 2010. Now I know, now I'm a bit wiser than I used to be. Now I can see that progress, especially in photography and writing, all I need is just a little bit of courage, spark of madness, talent and persistece. So, my dear diary. I'll keep you just a little longer, I won't kick you back at the bottom of some drawer. I want you to be present and I want to have everything that future brings me written, because I'm really persistent and I hope that in the future I won't be only writing in my journal for my eyes only. -Len |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|