Evo, još jedna godina je iza nas; i to dobra, nadam se.
Bilo je uspona i padova, smijeha i suza, sklapanja novih poznanstava i raskidanja starih prijateljstava. Iako za 2015. godinu nisam imala nikakve ciljeve, moram priznati da mi je priredila lijepe događaje i iskustva (no, dakako bilo je i tu onih malo manje lijepih). No, da ne duljim, evo moja kratka lista stvari koje sam naučila u 2015. godini.
To je to, ljudi. Mojih 10 najvažnijih stvari koje sam naučila u ovoj godini. Sutra slijedi nastavak... Stay tuned. :) - Lex
0 Comments
U ovo doba kada imamo konstantan pristup internetu i ostalim medijima koji nam 'uporno' govore kako trebamo izgledati, što je sada 'in' i 'cool', teško je ostati istinski svoj.
Ovaj svijet je postao dom hipsterskih klonova; dom gdje manje-više svi razmišljaju i izgledaju jednako jer im je društvo to nametnulo. I onda imamo onaj mali postotak ljudi koji razmišljaju drugačije, zvijezde koje sjaje jače od ostalih, maslačke u polju tratinčica. Ti ljudi se najčešće boje izraziti svoje mišljenje; ostanu zatočeni u svojoj glavi, mislima. Svijet nije spreman na tzv. 'čudake', stoga zašto bi itko htio čuti pjesme o romantici i kavalirstvu, vidjeti slike izlazaka sunca, djece na igralištima… ne, društvo kaže da to nije 'in'. I to je ono što ih 'pokori'. Taj čaroban, šareni svemir u njihovim umovi ostaje skriven; daleko od svih, gdje ga samo njihovi autori mogu pronaći. „Nikada nisam slušao nikoga tko je kritizirao moj ukus o putovanjima u svemiru, cirkusu ili gorilama. Kada se to dogodi, spakiram svog dinosaura i izađem iz sobe.“ – Ray Bradbury, 'Zen in the Art of Writing'. Pružite otpor, borite se. Vi ste važni, vaša riječ je važna. Nitko vam ne može oduzeti tu važnost, bez obzira koliko se činilo da ste nevrijedni. Netko tamo čeka na vas. Čeka nekoga tko će promijeniti svijet; bio to svijet umjetnosti, književnosti, filma, sporta… što god da je vama važno. Podijelite to s nama i, oni koji znaju to cijeniti, će vam biti zahvalni. - Lex U ovom postu vam ostavljam pjesmu koju je napisala jedna vrlo talentirana, mlada djevojka.
Ona je pisac; govori o tome kako ne radi ništa posebno i da će jednog dana ljudima dosaditi. No, iskreno, mislim da će dogurati daleko. Ja sam se u pjesmu zaljubila. Shvatila sam da ljudi ćesto idu za 'markama', a sada ne govorim o odjeći. Kada upitate ljude koje pisce vole čitati, najčešće odgovoraju sa svjetski poznatim piscima. Nemojte me krivo shvatiti, ne kažem ja da su oni loši ili da ne valjaju, no mnogi često misle da ako ste objavljeni pisac, da to odmah i podrazumijeva da ste najbolji. Imati objavljenu knjigu, ne znači biti i dobar. Kao što i biti dobar pisac, također, ne mora nužno značiti da imate objavljenu knjigu. Što želim reći, jest da, ima jako puno dobri pisaca kojima mnogi ne daju šansu samo zbog toga što nemaju objavljenu knjigu. Dajte im priliku, svidjet će vam se, možda ćak i više, od objavljenih pisaca. Evo kao što sam i obećala, pjesma autorice C.K. Povodom obilježavanja 25 godišnjice izlaska filma, predstavljam vam Edwarda Škarorukog. Kratak opis: Živio je iznad grada, daleko od ljudi. Njegove su ruke bile hladne, ali srce toplo. Imao je srce i mozak, no izumitelj mu nije stigao, prije svoje smrti, podariti ruke. Svake noći je gledao grad iz svog osamljenog, praznog boravišta. Čeznuo je za dodirom, ljubavi, osjećao je da mu nešto nedostaje. I sve se mijenja dana kada je došla gospođica iz Avona. Svakako vam preporučam da pogledate film. Jedan od boljih Burtonovih filmova. Savršen za ovo božićno vrijeme. U nastavku vam ostavljam link s plesom na temu Edward Scissorhands. EDWARD SCISSORHANDS DANCE Kada se radi o kreativnosti, originalnosti i mašti, moglo bi se reći da je to za mene bolna točka. Odmalena sam živjela negdje u svom svijetu vila, čarobnjaka koji su živjeli na čarobnim pašnjacima, i zbog toga sam se znala osjećati izopćenom. Ne samo među vršnjacima, već i među odraslima. Uvijek su me smatrali čudnom i smijali se mom 'svijetu'; bila sam neshvaćena. No, sada sam zahvalna na tome jer u ovom svijetu u kojem vladaju 'klonovi' i 'roboti', dobar je osjećaj isticati se među gomilom; kao kada profesori uzmu vas za primjer kako treba napisati esej. Ljudi će uvijek pokušati utjecati na vas, natjerati vas da se promjenite, da 'odrastete', no ne dajte se. Držite se onoga zbog čega vaše srce kuca jače, tjera vaše noge da plešu i oči sjaje.
Život je priča, a vi ste autor te priče. Živite punim plućima, iskoristite dan i ispričajte priču onako kako vi želite, nemojte dozvoliti da netko drugi piše VAŠU priču za vas. Sanjarite, plešite na kiši, živite svoje snove, maštajte o nemogućem; budite ono što vi želite biti. -Lex Evo, kao što sam i obećala; stiže moj doživljaj Beča. Moram priznati da sam od Beča puno očekivala; za to su krivi sati i sati gledanja slika Beča zimi na Pinterestu. Iako dvorac Schonbrunn nije bio na našem popisu razgledavanja, i dalje sam očekivala dobar provod. No, nekako sam se malo razočarala. Očekivala sam puno više, očekivala sam pravi božićni ugođaj; znate onaj koji vidite na TV-u i internetu. No, od toga ništa. Posjetili smo sajam ispred vijećnice, iako lijepo izgleda, nedostajala mi je božićna glazba da upotpuni taj ugođaj. No, nije im za zamjeriti. Budući da su cijene 'nabrijane', preporučam vam da ponesete više novca od planiranog, ako želite kupiti njihov 'punsch', čokolade ili sniježne kugle. No, smatram da je problem bio u loše organiziranoj agenciji s kojom smo putovali, a ne u Beču. Jer smo vidjeli stvarno predivnih stvari. Od Stadtparka, Kuće Leptira (poznata po tome što je jedna od dvije kuće u kojoj su sve uzgojeni leptiri, a ne uhvaćeni) do Parliament Austria. Možda me Beč nije oduševio kao Venecija ili London, no svakako bih ga posjetila opet. Samo pod boljim vodstvom. Evo još par slika. Ljudovi moji! Znam da me nije dugo bilo, no ne brinite, jer uskoro stižu novi i zanimljivi postovi.
Evo stigao nam i prosinac, jedan od meni najdražih mjeseci. To je doba tople čokolade, domaćih kolačića, božićnih pjesama i, najvažnije, kada slavimo Isusovo rođenje. Večeras putujem za Beč i provest ću jedan 'čaroban' dan tamo, stoga neću biti aktivna par dana. No, kada se vratim, čekaju vas slike i doživljaji iz Beča. Budite strpljivi, uživajte u vikendu i vidimo se u ponedjeljak. - Lex |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|