Ljeta su postala opasna, posebice za tinejdžere. Jer to je doba kada većina školaraca ostaje kući i ne zna što bi sa sobom; doba kada provodimo puno vremena sami, sa svojim mislima. I tada to postaje opasno. Ljeti se dovodimo u napast da se izgladnjujemo, analiziramo kako se drugi odnose prema nama, kada više vremena provodimo na internetu gledajući slike zgodnih cura u bikiniju, kada proučavamo svoj odraz u ogledalu i kada nam se ne sviđa odraz koji gleda natrag prema nama. Živimo u doba kada je izgled sve. Dobro, ne baš sve. No, ponekad se čini kao da je tako. Kako nacrtati obrve, kako konturirati lice, vrat, nos, uskoro ćemo konturirati i stražnjice; kako nanijeti lažne trepavice, kako izgledati bolje na slikama… Sve to utječe na sliku o nama samima, često da toga nismo ni svjesni. Možemo sami sebi govoriti kako to ne utječe na nas, no u podsvijesti se nalazi taj mali glasić koji nam govori: „Nikada nećeš izgledati kao taj model sa naslovnice.“ No, zašto bi smo uopće i htjeli izgledati kao model s naslovnice? Zašto bih ja morala imati savršenu obrvu? Ja ne želim izgledati kao Gigi Hadid, ne želim biti nečija bijedna kopija. Ja želim biti ja. Ako biti ja znači imati razmak među zubima, strije i celulit na stražnjici, pa neka bude tako. Ljepota je puno više od toga kako izgledamo. Ljepota je samopouzdanje, iskreni smijeh, dobrota, talent, inteligencija, kreativnost… Kakav je to život, ako je jedini talent kojim imaš ponuditi svijetu samo površna ljepota? Osoba može imati lijep vanjski izgled, no ako ta osoba 'gazi druge, da bi se osjećala bolje i stavila sebe na superiorniji položaj', ta osoba nije nikako lijepa. Provedite više vremena gradeći sebe karakterno, kao osobe. Izgrađujte svoju osobnost. Što će vam netko u životu tko samo vidi vaš vanjski izgled. Kada ljepota prođe ili ta osoba vidi nekoga tko je njemu/njoj ljepši, hoće li se zadržati, hoće li ostati s vama? Izgradite se kao osoba i nikada nećete morati brinuti o tome. -Len
0 Comments
„Ako je pronađeno, ne otvaraj!“
Ako je pronađeno, ne otvaraj. Hmm, crna, mala knjižica. Samo tako bačena iza kontejnera, a čini se veoma važna za vlasnika. Nigdje nema povratne adrese, nema ni broja telefona. Nije ni na koga naslovljena. Ništa loše se ne može dogoditi ako je otvorim, ako to činim s dobrom namjerom. I prije sam čitao sestrin dnevnik, pa se nikada ništa nije dogodilo. Polako mičem špagu omotanu oko korica knjižice i otvaram prvu stranu. Prazno. Hmm… okrećem drugu stranu. Ubiti! Zastanem na tren, udahnem ledeni studeni zrak, pokušam umiriti drhtanje ruku i kažem sam sebi: „Smiri se, Frank, to je samo neslana šala. Netko je to namjerno tu podmetnuo da ti pronađeš. Nije ništa ozbiljno.“ No, što ako je ozbiljno? Želiš li zaista biti odgovoran za nečiju smrt? Doduše, ne izravno. No, jednako je kriv i onaj koji drži ljestve. Natjeram se da otvorim opet knjižicu, odem na stranu gdje piše Ubiti i gledam ispod. Cijela stranica ispisana telefonskim brojevima. Neki su već prekriženi. Oh, Bože! Neki su već i mrtvi. Ajme, što da uradim?Zovi policiju. No, ja sam policija. Dobro, tek prva godina na Policijskoj akademiji. Kako god, moram im pomoći. 555-085 zvoni. Halo, William? – javi se neki ženski glas s druge strane slušalice. William? Uhh, što sada? Hajde, Frank. Misli malo. Radili smo to, učili smo to. Da. William pri telefonu. – jednostavno mi izleti iz usta, ni ne razmišljajući. William, jako mi je lijepo bilo onu večer… Čuj, baš zato i zovem. I meni je baš bilo lijepo s tobom. Što kažeš da odemo na kavu? Danas, oko 3, u Rocco Coffe Shop, da se bolje upoznamo. – čujem samog sebe kako izgovaram te riječi i ne vjerujem. Riječi mi same silaze s usana. Vrlo rado. Vidimo se u 3. Bok. – zvučala je veoma koketno i šarmantno. No dobro. Sigurno je William tako upoznao i ostale. 1 broj gotov. Još samo 13. Dobro. Frank, smiri se. Dvije minute do 3. Kada jednom dođu sve; svih 14. Lijepo ćeš im se ispričati na smetnji i objasniti im situaciju. A zatim im savjetovati da odu na policiju. I sve će biti u redu. Sve će biti u redu. Sve su tu. Uhh, kad bolje razmislim, nije baš bilo pametno sastajati se s četrnaest žena u kafiću. To nikada ne može dobro završiti. Jedna pljuska, druga pljuska… četrnaesti šamar. „Gade jedan smrdljivi. Znači tako ti operiraš. Prvo nas ponudiš pićem, povedeš na plesni podij i zavedeš nas, a zatim nas ostaviš poput kakve prljave krpe.“ „Dajte da vam objasnim. Nije tako kako mislite“ – nisu me ni saslušale, već su me sve zalile na izlasku iz kafića. Uhh, predivno, Frank. Što sada? Hej, našao si moju knjižicu! Puno ti hvala, stari. – rekla je neka visoka mrga, prilazeći mi velikom brzinom. Pljesnuo me svojom šapom po ramenu, mislim da sam ga iščašio. Hvala ti! Ja sam William Montgomery. Daj da te počastim pićem, ha, što kažeš? Ma, ne treba hvala. Žurim na posao. Hmm, William Montgomery.Pa, prema policijskoj bazi podataka, njegov dosje je stvarno, nešto. Koji sam ja idiot! Sjedim u pritvoru jer ulazak u policijsku bazu podataka je ilegalan, čak i za polaznike policijske akademije. Ispostavilo se da je William Montgomery ne samo policajac, već i ženskaroš. Telefonski brojevi svih cura s kojim je ikada izašao. Ubiti i svi brojevi ispod su brojevi cura koje žele NJEGA ubiti. Sada može i moj broj dodati u tu knjižicu. *Frank - The Idiotic Cop -Len Kolovoz i ja se opet susrećemo. Ovoga puta pod drugačijim okolnostima; sada nestrpljivo iščekujem što mi donosi, što me čeka narednih dana.
Dragi dnevniče, postala sam odlučna u ostvarivanju svojih snova. Nikada do sada nisam osjetila tako snažan poriv, da ostvarim svoje snove, da ih učinim stvarnima. Moja volja raste iz dana u dan. Više nisam mala slabašna curica, nisam dama u nevolji koja treba pomoć drugih. Ja sam neustrašiva i neuspjesi će se uvijek događati, ali sam mudrija nego prije. Sada sam naučila kako učiti iz vlastitih pogrešaka i to, moji dragi prijatelji, me čini nevjerojatno opasnom. Ja sam ja, bez ikakve isprike i opravdavanja; nitko me ne može zamijeniti. Ja sam umjetnica; dopustite mi da raširim krila, otvorim svoje srce i pronađem svoju 'divljinu'. Pustite me da činim ono za što sam stvorena – inspiriram druge da sanjaju. Da, dragi dnevniče, trud se isplatio. Upala sam na željeni fax. To je samo jedan korak, jedna stepenica bliže ostvarenju mojih snova. Srpanj mi je donio iznimnu radost, stoga se nadam da kolovoz neće razočarati. Dignimo čaše za još 30 dana kreativnosti, maštovitosti i prilika za ostvarivanje snova. -Len |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|