„Nećeš vjerovati tko mi se jutros javio e-mailom!“ „Tko?“- tiho me upitala Christine „Doctor.“- odgovorila sam ispijajući posljednji gutljaj kave. „Doctor? Onaj Doctor? Koji putuje u Tardisu, spašava svijet i putuje kroz vrijeme? Taj Doctor?“ „Da, baš taj“- odgovorim- „primila sam njegov e-mail i, vjerovala ti ili ne, on treba moju pomoć.“ „Tvoju?“ – upita me Christine uz tračak sarkazma. „Da, moju. Zapeo je u 19. st. u Engleskoj i pokušava otkriti Jacka Trbosjeka. Pravog pravcatog Jacka.“ „Ali zašto bi mu bila potrebna tvoja pomoć?“- zamišljeno upita Christine „Ajme Christine, pa razmišljaj malo. Znaš da radim za ugledne novine, potrebna mu je osoba kojoj može vjerovati da će izvješćivati narod o svim događajima. Znaš li koliko će biti važno ovo otkriće?.“- odgovori Mary Ann u jednom dahu gledajući na sat –„uhh vidi koliko je sati, moram se spremiti, sada će Doctor poslati Tardis po mene.“ „Poslat će T...[zvuk dolazećeg Tardisa se čuje u daljini] – i Mary Ann nestade u plavoj, naizgled maloj, policijskoj kutiji. [Mjesto: London, Vrijeme: 23:45, Datum: 25. Kolovoz 1845.] „Mary Ann, brzo, brzo dodaj mi to uže“- reče Doctor držeći čvrsto zamaskiranog čovjeka. „Evo Doctore. Je li to Jack Trbosjek? Jeste li ga napokon, nakon svog ovog vremena, uspjeli uhvatiti“ „Sada ćemo saznati. Uhvatio sam ga u ulici Pinchin kako pokušava jednoj prostitutki prerezati grlo. Nadam se da je to on, u protivnom smo potratili cijelu noć.“ – kaže Doctor skidajući masku s čovjekova lica i pregledavajući mu nadlakticu. „Sto mu gromova.“- kaže ljutito Doctor – „To nije on.“ „Kako znate? Nitko, osim njegovih žrtvi, nije vidio Jacka.“ „Ima jedan zapis u policiji, za koji ljudi ne znaju, a to je da, Jack ima tetovažu srca kod lijeve nadlaktice.“ „Čini se da ćemo morati u zasjedu sutra navečer.“- kažem veselo. [Mjesto: Ulica Pinchin. Vrijeme: 23:55 Datum: 26. Kolovoza 1845.] „Napokon malo akcije.“- kažem da razbijem tišinu. „Znate Doctore, stvarno sam se razveselila kada ste mi poslal...“ „Shhh, eno ga, eno ga. Brzo, pripremi uže. Ja ću ga zaskočiti s leđa, budi tik uz mene.“ ~ Nakon vriske, galame, trčanja uspjeli smo Jacka privezati. Došao je trenutak istine. Sada ćemo saznati šokantnu istinu. ~ „Evo ga, tetovaža je tu, kao i trenutak koji smo svi čekali. Imaš li posljednje riječi, prije nego li te razotkrijem pred svima?“ – reče Doctor. „Mary Ann? Nemoguće, ti si mrtva. Ti si mi bila prva...“ ~ Doctor teatralno krene skidati Jackovu masku ~ [Začuju se vriskovi i lomljava. A mene probudi jako svijetlo. Shvatim da više nisam s Doctorom.] [Mjesto: McLean Bolnica, Vrijeme: 20:45, Datum: 26. Kolovoza 2060.] „Dragi dnevniče, moja draga djeco, Alzheimerova će me uskoro cijelu 'uhvatiti'. Zasada ima trenutaka kada sam svoja i kada sam svjesna što se događa. Zato, djeco draga, ostavljam vam ovaj svoj dnevnik. U njega sam zapisala sve svoje pustolovine kako s Doctorom, tako i bez njega. To je jedini način da me upoznate.“ „P.S.- Ne zaboravite redovito provjeravati svoj e-mail. Doctor čeka na vas.“
0 Comments
Venecija, grad romantike, uskih kanala i gondola. Kao netko tko voli putovati, naučila sam da je najbolje ne očekivati previše, nemojte imati velika očekivanja i nećete se razočarati. Baš s takvim stavom sam došla u Veneciju i mogu vam reći da me nije razočarala. Iako sam u Veneciji bila tek nekoliko sati, mogu reći da me oduševila. Od arhitekture, glazbe koja dopire iz lokalnih restorana, uskih uličica i gondola; preplavi vas taj osjećaj kao da ste u nekom filmu. Ne zovu ga bez razloga gradom romantike. Na putu prema brodu prolazili smo pokraj Duždeve palače i, uz ostatak publike, svjedočili izrazito romantičnoj prošnji. Također smo prolazili i pokraj Mosta Uzdisaja, tj. Ponte dei Sospiri to je jedan od najslavnijih mostova na svijetu, uz koji se veže legenda da su s njega osuđenici bacili posljednji pogled na slobodu i život - i uzdahnuli. Moderna legenda o mostu glasi da će zaljubljeni parovi koji prođu ispod mosta točno u zalaz sunca i koji se poljube, ostati vječno zaljubljeni. Ako se ikada odlučite ili budete imali priliku, svakako posjetite Veneciju. Pripremite svoje fotoaparate, jer ćete zasigurno htjeti zapamtiti sve prizore koje vam prekrasna Venecija nudi. No uz to, svakako se pripremite na nevjerojatno iskustvo i taj neopisiv osjećaj koji vas drži dok ste tamo i šećete gotičkim ulicama Venecije. Školska godina je tek započela, no kraj će ubrzo doći.
Zatim slijedi pitanje, "A što sad?" Budući da sam u tim godinama kada nisam dijete, a bome nisam ni dovoljno odrasla, svi se osjećaju obveznim da mi kažu svoje mišljenje, stav o mojoj budućnosti. "Upiši sestrinstvo.", "Nemoj ni slučajno na pravo.", "Ako baš nemaš gdje, bolje na pravo nego nigdje.", "Ma šta će ti umjetnost, idi za nešto korisno." itd, itd... Vjerujem da ste već uvidjeli uzorak. U ovih nekoliko mjeseci, koliko mi već daju savjete, sam shvatila da ljudi pokušavaju neke svoje neostvarene ambicije i želje proživjeti kroz mene. Ili nisu završili željenu srednju školu, nisu upali na fakultet ili rade posao koji preziru. I sada isti ti ljudi, kroz svoje 'savjete', pokušavaju utjecati na mene i moje odluke. Ne smetaju meni njihovi savjeti i želje, naprotiv, oni su vrlo dobrodošli. Problem je u njihovom skrivenom motivu. Ako me poznajete, onda znate da ću ja jako dobro promisliti o svakoj odluci, pogotovo ako se tiče moje budućnosti. Stoga sam jako razočarana što ljudi, ajmo to tako reći, 'potkopavaju' moju inteligenciju i razum. Ja sam jako odlučna osoba, vjerujem da si mogu osigurati budućnost ako odaberem umjetnost. Umjetnost je moja strast i ljubav, a smatram da svijet treba više 'umjetnika revolucionara'. Stoga, dragi roditelji, kad već volite svojoj djeci reći, "Nisi više dijete.", možete im onda dopustiti da odlučuju o svojoj budućnosti. Ne želite da onda oni do kraja života 'kukaju' o svojim neostvarenim željama. 'Djeco', saslušajte sve i svakoga, ali na koncu koga trebate poslušati, jest vaše srce. - Allons-y, Lex. Znate kako je to kada napunite 18, pa društvo od vas očekuje da se napijete, ludo provodite, plešete do zore... Ehh, moj narode, isto tako se i meni dogodilo pred moj rođendan. Cijeli tjedan, pa do rođendana sam samo slušala [read the following in surfer dude voice]: "Ima da te napijemo", "Ako se sada ne napiješ i ne zabaviš, pa kada ćeš onda" itd, itd...
No, vidite, ja nisam taj tip cure. Nije da osuđujem one koje vole izlaziti, nema ništa loše u tome. No, ja volim provoditi vrijeme obarajući rekord u gledanju serija. Za mene je odlična večer kada uspijem odgledati pola sezone serije Game of Thrones ili Hannibal i pojesti sve što se nalazi u kuhinji bez da me itko primjeti ili čuje. [It's a though life, man :)] Zato mi je uvijek bilo fascinantno kada bi mi ljudi rekli da ću, kada budem starija, žaliti što nisam izlazila dok sam bila mlada. Ljudi jednostavno ne shvaćaju da ne možeš žaliti za nećime što te ionako ne zanima. Npr. ja obožavam swing, volim plesati. Išla sam na festival swinga, da nisam, vjerujte mi, žalila bih. No, ne mogu očekivati i govoriti drugima da će žaliti što nisu išli na isti taj festival kada to njih ne zanima. (Nadam se da shvaćate što želim reći) Ono što ja ne shvaćam, otkada je postalo važno da radimo što i ostali, da radimo ono što mnogi smatraju da je 'cool'? Ljudi kao da se pretvaraju u klonove, gdje je nestala kreativnost i originalnost? Tako je teško naći originalne i kreativne ljude koji nisu 'pokleknuli' pred očekivanjima društva. Ja sam se kao mala osjećala drugačije i zbog toga sam se osjećala i izolirano od ostale djece. Stoga bih izmišljala različite priče zašto se drugi ne žele družiti samnom. Meni najdraža je bila da me Doctor poveo sa sobom u Tardis i da sam putovala u različita vremena i dijelove svijeta, pa je to bio razlog zašto sam uvijek bila drugačija od ostalih. Ljudi, napišite svoja mišljenja. Osjećate li se vi kao da ne pripadate ovdje, kao da vas ljudi osuđuju jer radite ili volite nešo drugačije, nešto što ostali ne vole? Oprostite na naslovu, zanemarite greške & I hope you are having a nice day. Smile :) |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|