Jeste li se ikada osjećali toliko beznadno, jadno i utučeno? Je li vam samopouzdanje ikada bilo toliko nisko da ste imali samo snage za plakanje? I onda još k tome, kada se osjećate potpuno slomljeno netko vas još dodatno 'šutne dok ste na tlu'. Protekli mjesec dana ja sam se upravo tako osjećala. Jednostavno ništa nije išlo kako treba, niti jedan dan nisam imala snage za osmijeh, bar ne onaj bez suza. Ispiti, predavanja, moja nesposobnost da napravim bolji ručak od obične tjestenine, hod na daleke udaljenosti, prijatelji ili nedostatak istih, sve je to uzelo maha na mene i odrazilo se u mome ponašanju. Tih mjesec dana sam bila hodajući mrtvac; sva energija kao da je bila isisana iz mene. Eto što ti introvertiranost čini, a nema te količine sna koja biti pomogla vratiti se u normalu. Zatim je došao početak mjeseca. Mjesec ljubavi, kako ga mnogi zovu. I istina je, u ovih nekoliko dana uistinu i osjećam ljubav. Ostvarila mi se najveća želja. Konačno sam čula riječi koje sam oduvijek htjela čuti i ne, pritom ne mislim na riječi 'Volim te', već 'Čestitam. Stvarno se ponosim.' Pobijedila sam svoj najveći strah, strah od javnog govora te sam pritom, 'izvinite' na mojoj lažnoj skromnosti, ali sam 'rasturila'. Napisala sam vraški dobar tekst i uspjela sam, uz svu tu ogromnu tremu, nervozu i osjećaj blage panike, održati svoj govor. Nije bilo sretnije osobe od mene. I još uvijek me drži ta radost. Taj dan mi je urezan u pamćenje i poslužit će kao podsjetnik kad god se osjećam kao da ništa ne mogu i da nisam sposobna nešto učiniti, taj dan mi je dokaz da je moguće. Uz trud i rad, sve je moguće. Samo je potrebno maknuti se iz svoje sigurne zone. Bit će dana kada se osjećam pregaženo i potpuno sam spremna na njih, no ja neću, stoga nemojte ni vi, da vam takvi dani postanu redoviti glas u glavi koji vam govori da nešto ne možete. Ostanite uporni! -Lex
4 Comments
antonia...
2/7/2017 05:23:22 am
Hvala, ovo mi je stvarno trebalo <3
Reply
Lex
2/7/2017 07:45:52 am
Stvarno mi je drago da ima nekog učinka :) :) <3
Reply
Uf, konačno si napisala novi post! :D U potpunosti razumijem kako se osjećaš. Ali, drago mi je da svaki put kada padneš, ustaneš još jača. Ja već godinama čekam dan kada ću čuti te riječi od osobe koja mi najviše znači. Ali, kako vrijeme prolazi, šanse su sve manje. Ponekad je najvažnije biti ponosan na samoga sebe, a ne ovisiti o tuđim riječima. Jer ih možda nikada nećeš čuti. No, ne želim ovo završiti u tužnom tonu. Samo budi hrabra i nemoj se bojati reći ono što misliš. ;)
Reply
Lex
2/7/2017 07:50:45 am
Moja vjerna čitateljica :)
Reply
Leave a Reply. |
AuthorCura koja se najčešće odaziva na nadimke Lex ili Lennon, zapisuje svoja razmišljanja i zapažanja. Categories
All
Archives
June 2017
|